Marketing
Metamorfoze JDPa
Nakon završetka 25. Gavellinih večeri, Jugoslovensko dramsko pozorište iz Beograda, ekvivalent zagrebačkoj Gavelli (nekadašnjem Zagrebačkom dramskom pozorištu ) , odlučilo nam je pokloniti još jednu predivnu predstavu, navodno potpuno drugačiju od "Drame o Mirjani i ovima oko nje", koju su izveli na zatvaranju 25. Gavellinih večeri. U subotu smo imali priliku vidjeti predstavu "Metamorfoze", koju je prema velikom epu Publija Ovidija Nazona priredio za pozornicu Aleksandar Popovski , redatelj kojeg poznajemo iz Gavelle ("San ivanjske noći" kojim sam bio oduševljen , i "Peer Gynt ", kojeg još uvijek planiram pogledati. ) te Jelena Mijović.
Uploaded with ImageShack.us
Iskreno, fascinirala me igra glumaca na pozornici, i način na koji je redatelj, ponekad i van smisla samoga epa povezao priče. Ovo je prva predstava u posljednje vrijeme za koju mogu reći da je smislena i zaokružena cjelina - nijedna priča nije priča za sebe, već je postavljena u kontekstu današnjeg vremena, i iako joj možda nedostaje vizualna komponenta metamorfoza, s obzirom da su se Piram i Tizba pretvorili u murvu , Dafne u stablo masline , a Narcis u cvijet, redatelj je te metamorfoze mogao iskoristiti mnogo bolje za vizualni dojam predstave, koji je i ovako bio vrlo dobar. Naime, postignut je antički ideal ujedinjenja umjetnosti (sinkretizam) - te je na pozornici zaživjela glazba (glumci nisu mjaukali poput nekih naših, već pjevali dobro i kvalitetno), ples (angažirano je 4 plesača suvremenog plesa) i samog teksta, koji je izvrsno pretočen u dramski tekst, te je stvoren cijeli niz osebujnih, te ponekad duhovitih likova -meni je osobno najviše u sjećanju ostala glumica koja je u jednom trenutku utjelovila ljubomornu Heru s cigaretom.
Glumci su se zaista igrali, i iako je Popovski rekao da u ovom djelu nisu imali toliko slobode za improvizaciju, njihovi isplanirani koraci i riječi djelovali su neopisivo prirodno i stvarno , instinktivno, da su upravo oni iznjeli ovu predstavu do kraja, jer što je dobar tekst bez dobrog interpreta? Scenografija predstave vrlo je funkcionalna - ideja je vjerojatno da se folijom odvajaju pojedine metamorfoze koje nisu povezane, i iako je zvuk folije ponekad vrlo iritantan, ona je dobro obavila svoju funkciju. Ponekad je problem predstave što dolazi do prezasićenosti pozornice - nisi siguran u što bi gledao - da li u plesače koji pokušavaju nadoknaditi vizualnu komponentu metamorfoze, glumce koji histerično omataju djelove scenografije u najlon ili u glumce koji se pripremaju za sljedeću točku. Još jedan propust je ispuštanje potrebe za veličanjem vlasti, koja bi također bila vrlo aktualna u današnjem društvu- naime, na kraju spjeva opisuje se pretvorba Julija Cezara u zvijezdu. Ne bi li gramzivi političar do kraja opisao metamorfozu, koju su svi glumci na sceni proživljavali kao svoju, kao stalnu karakteristiku ljudske prirode. Što se tiče glumaca, najviše mi je u pamćenju ostala sjajna aktualizacija i interpretacija ljubomorne Here... Maestralno!
____________________________________
Za Svisvete odlazimo na groblja. Nažalost, svojoj dragoj baki Vlatki na grob u Šibeniku ne mogu, a nije prošla ni godina dana od njene smrti. Za uspomenu na nju, predivna pjesma iz njenog Šibenika...
Nono sutra dolazi nama u Zagreb, stoga sljedeći tjedan nemojte ništa očekivati od mene - sve do nedjelje i odlaska u ZKM na antinasilnu predstavu, koja zaista treba našem društvu...
Uživajte u sljedećem tjednu!
Post je objavljen 31.10.2010. u 23:46 sati.