Ubrzo, negdje ispred Fužina ulazim u oblak, proteže se kilometrima, sve do spuštanja na Grobinštinu. Toliko je gust da auti stoje uz cestu, a ja sa dignutim vizirom vozim 2-3 banke i pokušavam probiti pogledom tu gadariju i vidjeti crte na cesti - ništa se drugo ne vidi!
Polako se napokon probijam do nižih krajeva, oblaci ostaju gdje im je i mjesto i sad se sav promrzao pokušavam prisjetiti kako se ono zvao taj Riječki kvart nakon Čavala gdje je sastanak; prema karti trebao bi biti negdje u kanjonu Rječine na putu prema Rupama, spustio sam se tuda ljetos obilazeći naše granice... kako ono, je li Pašac? Uspijevam pronaći mjesto iako se sa ceste ne vidi ni jedan bajk; vrijeme je takvo da je izgleda i većina Riječana došla autom! Upadam i oduševljeno pozdravljam škvadru, no tek mi dobra medica vraća cirkulaciju u ruke!
Post je objavljen 30.10.2010. u 17:37 sati.