Od Slunja idem cestom kojom nikad nisam vozio; onom prema Ogulinu. Cesta je po mom ukusu; spora, zavojita, bregovita. Povremeno razbijena, pomalo uska, s "zabavnim" detaljima poput udarnih rupa i suženja zbog odrona, i uzbudljivim "rekvizitima" poput srušenih stabala i kamenja na cesti . Na križanju prema Perjasici (koju sam svojevremeno poznavao iz drugog, sjevernog smjera) zastajem u Primišlju; jednom od onih "olujnih" mjesta koje mi uvijek stave drven izraz na lice - kako je izgledalo 95' tako izgleda i danas. Nema ni psa.
Post je objavljen 30.10.2010. u 15:20 sati.