Zabavljam se mišlju da stvari općenito ne budu iste. U neku ruku, to je kontriranje sebi samom, jerbo ne volim promjene. Najradije bih ostao vječno u nekoj slici koja mi se jako omilila. Ima ih puno takvih pa se ne bih puno bunio ni da bude kakva superpozicija. Engleštinom da se izrazim, kad mi već ocomaterinji ne ide: hajlajcovlajf.
No, das Leben is a bitch bez obzira na rod, a pantarej pa se mogu fućkati. Mogu i svaki put ovdje metnuti nešto deseto, što pokušavam i učiniti, samo što mjesto toga sad nekog vraga tipkam, što i nije neka novost. Novost je tek da tipkam na nekakvom malom laktobu pa moram puno više koristiti izbristipku mjesto koje svako malo lupim po enteru. (ona o majci, najboljem čovjekovom prijatelju i ljubavi)
Ovom rečenicom red napušta ovaj post.
- Kao da je ovdje ikad bio.
- Vaistinu, češće će Papst nach Kroatien, negoli ja na ovi blog.
Hitlerolike mačke, premda nisam baš neki obožavatelj ludih političara. Čak sam sklon reći da se i kreatori te stranice tek zafrkavaju.
Također da napomenem, duboko se gnušam demonizacije čak i demona samih. Dobar dio njihove moći leži baš u tome da ih drugi drže demonima. Srozavanje do razine ljudi često će i najopakije povijesne likove pretvoriti u tužne nakaze, ono što oni zbilja i jesu (bili).
Prvoću moram da vas uputim, tamo negde na dalekom Iztoku, od Črnomerca pa nadalje, ima neka popularna pevaljka štono se zove Jelenom Karleušom. Vidjev (neičuv) još kao mlađan momak (što će reći prije tričetiri godine) njekakovu kasetu s nasnimkama iste i svjetlopisom takožder, rekoh u sebi ajmekojenakaze. Nedavno je pak ta nakaza počela potpisivati nekakve tekstove na srbskoj tizkovini žto se zove Kurirom. Pravo rečeno, pocepah se od smeha i ne mogu pravo da verujem. Ako se među mojom cienjenom publikom nađe i pokoja osoba koja na sam spomen Srba neće izrigati vlastitu utrobu, slobodno neka pogleda što ta žena ili crno joj pero (to u nedostatku točnog izraza za pisca koji piše u ime neke druge osobe) piše. Ja te tekstove u ovom času više volim od Tomićevih.
Veljo Tormis. Znam za njega tek par tjedana i znam da ću ga razmjerno često slušati još godinama. On je po svojoj prilici najbolji skladatelj zborske glazbe u ovom i prošlom stoljeću. No, to me ne bi privuklo koliko činjenica da se obilato služi narodnom glazbom, ili, kako je sam rekao, narodna glazba se služi njime.
Uostalom, slika je sporedna kad je glasba u pitanju.
Inače, zaključio sam da i nije toliko bitno to što mi se u glavi pojavljuju stare ideje. A nije ni neki problem. Prije tisućljeće-dva autori ideja su bili skloni potpisati se tuđim imenom samo da bi njihove ideje mogle dalje. Danas je u optjecaju toliko ideja da ljudi obično nisu svjesni njihove vrijednosti tj. sreće što su se uopće našle u njihovoj glavi. Nema mi druge nego da se okrenem suprotno od te prakse i zaključim da sam samo prenositelj, čak i kad mi je jasno da mi se ideja u glavi pojavila bez direktnog vanjskog poticaja.
S druge strane, a vezano opet za Tormisa, i nije slika tako loša stvar.
S treće strane, ima i mrak svojih prednosti.
A opet, ne bi ni malo kulturnog šoka škodilo, treba protresti svaku kost, e ne bi li se vidjelo služi li ista ičemu.
Post je objavljen 30.10.2010. u 21:41 sati.