Marketing
Četiri godine bez tebe voljena
Četiri godine su prošle od kada smo te zadnji put vidjeli, dijete naše.
Četiri godine ti ne živiš više.
I dan danas mi bauljamo u tom prokletom snu iz kojeg se nikako probuditi. Jer ovo ne može biti istina, ovo ne može biti java, ovo ne može biti život.
Postali smo promatrači ... život kraj nas ide dalje, a naš stoji.. sve se mijenja, razvija, prolazi, raste, rađa se, cvjeta, budi se.. a mi stojimo i čekamo.
Što čekamo Stelice? Tvoje oči ponovo vidjeti, glas ti čuti.. zagrliti te..
Stojimo, zapeli smo i čekamo.
Kroz nas prolazi jeza, bijes, tuga i bol...
Ne mogu zamisliti da si prestala živjeti sa svojih sedam i pol godina, ne mogu se s tim pomiriti i ne mogu se smiriti kad o tome mislim.
Što je sve još bilo pred tobom.. što si sve još trebala postići, vidjeti, osjetiti, doživjeti.. Toliko toga te čekalo, mila moja..
Imam tvoju malu snimku na mobitelu koju je Tina snimila.. tamo te zezala za jednog dečka.. a ti si se samo smijuljila.. Nikada se nećeš zaljubiti.. osjetiti kako je biti mlada žena.. putovati, smijati se.. raditi ono što voliš.. ono čemu bi se veselila..
Umorna sam.... umorna od čekanja čuda koje se neće dogoditi, umorna od čežnje..
Volim te malena.. to sam ti često govorila.. a ti mi uzvraćala: "I ja tebe volim, puno, puno te volim"
....... i voljet ću te dok dišem.......
Kad prolaziš iznenada kraj mene
Htio bih te uhvatiti za ruke.
Al se brzo želje moje stišaju:
Ja ugledam ispred sebe anđela,
Te me gleda nestašno i veselo,
I smiješi se, i sitno, sitno korača.
O, oči moga anđela, ogledala sreće!
U vama se nigda, nigda lik moj smiriti neće.
D.T.
Stelici od Marije i Vlade Beljan******************************************************************************************************
Četiri godine su prošle, trčeći najbržim trkom i istodobno se vukavši poput magle. No, što je uopće vrijeme onome tko je izgubio? A što tek onome tko je izgubio dijete i nastavio živjeti? Te smrti...
Sebastian Barry, “ Tajno pismo“:
Te smrti, to je kao da nam je tko na dušu položio golemu grudu olova, tako da na mjestu gdje je nekoć bila bestežinska duša, u samom srcu bića, sad počiva tajno i pogubno breme."
emocija
******************************************************************************************************
Malene zvjezdice
Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu.
jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..
milicza
******************************************************************************************************
Hvala svima na upaljenoj svijeći za Stelu.. na svakom cvijetu za nju.. za svaku misao na nju.. hvala svima koji je se sjećaju....
Post je objavljen 31.10.2010. u 00:04 sati.