Razotkrivena mašta,
utapkala je svoje stope u naša srca.
I omogućila nam posljednji udisaj daljine.
Posljednji poljubac pogleda i jedan zbogom.
Sreća u našim srcima tapkala je polako prema planini.
A mi ostadosmo sami, ogoljeni i napušteni.
I sad ja krećem dalje, na nov put kao i uvijek.
tko zna čije srce će sad kucati zajedno sa mojim.
Još uvijek se tražim,
a toliko je vremena prošlo.
Katkad osjećam da stojim na mjestu
i jednostavno se ne mičem.
Isti osjećaji, događaji, trenuci...
A preobrata ni za lijek.
umjetnošću pobjeđujem svijest i sada samo
čekam.
Vaša*
Post je objavljen 30.10.2010. u 20:42 sati.