Marketing
Što manje znam to se manje živciram
Nešto sam bolesna ovih dana pa to danas koristim da napišem novi post. Stanje je dobro, malo sam u banani ali hej tko nije? 
Jedem po malo, nemam više potrebu za prejedanjem jedino moram pojesti nešto slatko, makar malo ali-svaki dan. Ne povraćam već neko vrijeme..ne brojim,mjesec dana tako nešto..i prije toga nisam mjesec dana ali uvijek se s vremena na vrijeme dogodi neki kiks. Mislim da je jedna moja bliska frendica isto bulimična iz nekih razloga ali ne znam na koji način da ju to pitam a da ju ne uvrijedim i ne dovedem pritom sumnju na sebe, hm imate li vi kakvu ideju?
Imam oko 56 kila, vagat ću se sad jedno jutro na prazan želudac da vidim točno. Naravno da mislim da je to puno za mene i naravno da mi nije ugodno pri pogledu na zrcalo ali pokušavam se prihvatiti takvu i otići dalje, ostaviti razdoblje ane i mije iza sebe kao jednu pubertetsku fazu, ne želim biti kao jedna cura koju znam a možda ju i neke od vas znaju, koja ima 21 godinu i vječito se bori sa životom i bila je na 10ak rehaba po bolnicama dosad, a ni sada joj nije puno bolje. Ja oču živjet!
U ljubavnom životu malo šteka, ali to vjerojatno vrijeme čini svoje, činjenica je da ću bit okej i ako budem solo iako mi se to sad ne čini. ljubim vas!
Post je objavljen 30.10.2010. u 16:22 sati.