NETKO
Ima azurno plave cvjetove u očima
od kojih i moje oči postaju plavije,
to plavo izvlači iz mene
ono na što sam zaboravila,
smije se poznato,
ljubi mi dlanove,
kao da nastavljamo tamo gdje smo stali
nekada davno,
plačemo od smijeha,
nadoknađujemo propušteno,
pije mi dah,
ostavljam mu ptice na ušnoj resici,
izgovara što pomislim,
da se preplašiš ili bar zabrineš,
što učiniti ako se probudiš?
Pa zatvaram oči,
gledam krošnju koja se zlati
s moje unutrašnje strane.
Promatram.
Pobjeći ili ne.
Post je objavljen 29.10.2010. u 22:54 sati.