SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa,
što sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.
- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O, Bože, Bože, sjeti se
i ljubav, i pobjede
i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna
i on je sam i napušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega niko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O, Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O, Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinstak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam -
(kad bih mogao biti jak,
kad bih mogao biti drag) -
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
Augustin Ujević
Vapio je pokojni Ivica Grgić a lipe riči, osmjeha, niotkud ...
Zadnje izgovorene riječi ... jer, potužio župniku, don Šimi koji je došao s Njim porazgovarati:
"Ja sam svoje srce stavio na dlan i sada je skašeno".
Post je objavljen 29.10.2010. u 14:08 sati.