Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usidjelicki

Marketing

Dan treći seks na obzoru

Dobila sam fini receptić. Kako smekšati ciklu i pritom ju učiniti jestivom na par dana. Lako, narežeš na kockice veličine golf loptice, uzmeš brdo češnjaka i onda ga onako u kori zdrobiš, sve to zaliješ maslinjakom, ačetom balzamikom, posoliš, popapriš, pokriješ alu folijom i ubaciš u pećnicu. Za kuharicu ljenjivicu koja živi u garsonijeri i ne voli mirise kuhinje u odjelu za spavanje, recept dušu dao. Samo pri kraju malo provjetrim sobičak od stana i sve super, sve pet. A to što se kuvana cikla može još danima držati u frižideru i pomalo grickati, samo je još jedan veeeliki plus.
No, ono što je minus je ljubav moja prema češnjaku. Sirovom, kuvanom, pečenom kakogod. M-ljac. I nema veze što je češnjak iz gornjeg recepta predviđen da se baci u smeće odmah nakon pečenja. Tko je vidio bacat hranu?
Jutros tako, eto, ispaštam radi svoje zabranjene ljubavi. Sjedim u dučančiću, ljubazno se kreveljim, a miomirisi oko mene mogli bi rasplakati konja. Ne mogu prestati prditi, ne mogu ni opisati olakšanje nakon svakog prdca, ali se ne mogu ni požaliti na gužvu. Ako se netko i usudi pitati nešto, uvijek se mogu vaditi na pečenjaru u susjedstvu. Sve je pod kontrolom, vani je poslovično sunčan dan, prozori su poslovično prljavi, a svakih petnaestak minuta osjetim silno olakšanje.
Možda da ponovim kuru obogaćivanja dobrih bakterija u crijevima? Možda nije češnjak kriv... tko zna što se sve zbiva tamo dolje... uh.
Trenutno sam na kuri ispijanja ulja noćurka. Pročitala je Paprena neku knjigu o ženskom zdravlju, alternativa, ovo-ono, bla-bla, pa potvrdila noćurak kao sveti lijek svim ženskim tegobama. Pa me nagovorilo. Jer sam tegobna ženska u nježnoj predmenopauznoj dobi.
Mogu reći samo da mi sise više nisu natečene ko bundeve i da ne bole. Što neće baš veseliti Sadašnjeg, ali neće bit ni neka velika drama, jer on je ipak guzičar. Pali se na guzice, a sise voli samo kad nešto nije u redu s njima i kad izgledaju kinki. Kad je jedna veća od druge ili kad su jako razroke ili nešto, bilo što, samo da ne liče na umjetne i da nisu savršene.
E kud me nije snašo neki koji voli nesavršenu guzicu, nego baš ovakav devijatičar?
I zašto oni što rade plastične nemaju u ponudi plastično nesavršene koje bi više bacale na prirodne sa nekom prirodnom "greškom"?
Nedomišljati tipovi, ti plastičari.
Elem, danas me pere srećica neka. Lagano, jer njoj nikad ne dam da se razmaše. Mora bit pod kontrolom da se ne istroše sve zalihe i mora curit pomalo ali dostatno... mislim, ne mora... ali ono... bolje je ovako, nemam ja baš ni neku energiju viška da bih mogla praskati okolo bez posljedica. Kad smo već kod energije, moga bih danas poručati neku samljevenu životinju u onoj susjednoj pečenjari. Hemoglobina radi, jelte.
Imaju oni neku ružnu naviku držati to meso u vodi da ga možemo gledati kroz stakleni pult, kao kolače u slastičarni, meni uredno bude slabo od pogleda na tu krvavu vodicu, ali ipak hrabro odstojim i odrecitiram svoju narudžbu. Sačekam prvo da budem jako gladna i lagano slabašna, da se ne mogu predomislit, pa tek onda odem tamo. Pa se vratim za deset minuta kad ga speku. Blizu je, praktično je.
Srećica je i dalje tu. Pubertetska. Ne baš tako silna i neobuzdna, nego onako, lagana, baš za tetku u laganim godinama.
Večeras ćemo se vidjeti.
Nakon dvotjedne apstinencije. Što već i suhonjavo anemičnu asketu poput mene dovodi u stadij lagane čežnje. To je valjda ta jedina prednost razdvojenih i zabranjenih ljubavi. Možeš se tako silno poželjeti i radovati svakom susretu. Daleko od svakodnevnog kuća-posao-ručak-rastegnut džemper-krevet- pusa-cmok-uh-eh-lakunoć ritma.
Ovako je svaki dolazak veselje, svaki korak na stepenicama približavanje, svaka riječ kao nova, guc vina slađi, a ni prdac od češnjaka nije tako strašan da bi ubio idilu. Nakon dvotjedne apstinencije skoro sve je dopušteno, slatko i veselo. I skoro kao da se iznova upoznajemo. Nakratko. Nanosekundasto.
I onda, ustvari, sve je ubrzo tu, poznati miris, poznati glas, poznato tijelo, sve što je nedostajalo i čega se još nismo zasitili.
Još jedan veseli vikend. :)
Šiparica sam danas, eh.


Post je objavljen 29.10.2010. u 13:52 sati.