Pisala sam tekstić za Rozukozu na temu knjige “Cool generacija” autora Jean Lammiman i Michela Syretta. Nije mi bilo to loše pročitati jer sam se počela osjećati baš šugavo i jadno, a ovo mi je vratilo vjeru u činjenicu da smo mi generacija koja svakodnevne rizike gleda kao izazov, a ne kao izvor svakodnevnih frustracija. Pa sam činjenicu da sam friško nezaposlena (bila se prvi put prijaviti na biro, popularnu berzu rada – ja i ostalih tristo tisuća besprizornih, bilo je superjadno i jedva sam čekala da dođem doma i da saperem sa sebe osjećaj nemoći) i da unatoč diplomi ne mogu raditi u struci, da mi se nude samo poslovi za honorarce (neki od njih manje, a drugi više ponižavajući) o kakvom sam vam pisala i u prošlom postu – odlučila sam to promatrati kao izazov. Ja ću preživjeti i preživjet ću u Hrvatskoj. Neću nazadovati i neću stagnirati. Neću se kompromitirati: mitom, ulaskom u političku stranku ili ulizivanjem nekim guzičarima. Neću se sramotiti. Neću izgubiti optimizam i želju da se borim svim sredstvima koja mi moja savjest stavlja na raspolaganje.
Dok se ja utapam u pravedničkom gnjevu i odlučnosti, pročitajte tekst koji sam napisala za Rozukozu.
Osjećate li se milenijski i kul?
Post je objavljen 29.10.2010. u 10:47 sati.