horsey moj.
nikad se ništa nije dogodilo, što tvoja prisutnost nije popravila i ispravila.
ti si uvijek znala tko sam, i što sam, i razumjela sve, i bila tu bez pitanja, i znala me bolje nego što sama sebe znam.
i nakon toliko godina svako viđanje s tobom me ispunjava životom, intenzivnom, ludim, najživljim životom, onakvim o kakvom je pisao Kerouac, i stvara mi želju za smijehom.
otkrivaš i stvaraš u meni nove svjetove.
i da ti zahvalim za to što si bila
i za to što si.
Post je objavljen 28.10.2010. u 20:11 sati.