Marketing
RESTORAN MUZEJ, Trg maršala Tita 10
srijeda 27. 10. 2010
Neki dan, Kolektiva je ponovno imala dobru ponudu, pa je debeli duo odlučio iskoristiti bon od 150 kuna, ne trepnuvši i plativši samo 45 kuna.
Iako dosta često idem u Muzej za umjetnost i obrt, ovo mi je bio prvi posjet restoranu koji je smješten u podrumskim prostorijama muzeja. Moram priznati da prije nisam ni čula za taj restoran, ali vrijedilo ga je posjetiti.
Decentno uređen prostor kojim dominira zelena boja, lijepo uređeni stolovi, solidan konobar, naše dvije duše, jerbo nikog nije bilo kad smo došli tu srijedu oko 18 sati i vrlo dobra hrana. Barem meni. Švrćo je picajzla i njemu ništa nije savršeno.
Na raspolaganju nam je bilo 300 kuna za pojesti, no kako su i cijene pozamašne onda smo pažljivo birali što bi moglo zadovoljiti naše trbuščiće, ali i znatiželju.
Za predjelo je Švrćo uzeo francusku juhu od luka s prepečenim kruhom koji to nije bio, a ni juha nije bila prema Švrćinom ukusu. Više mu se svidjela ona iz Gastronomada. Meni su obje juhe bile OK, okus po tekućini u kojoj se kuhao luk. I još dodani luk. Što tu ima biti super fino? 
Za prvo jelo smo se odlučili podijeliti narezani dimljeni losos s jakobovom kapicom, jer sam htjela probati tu školjku. Niš posebno....okus po kuhanom ribljem mesu i tvrdi dio, za koji se ispostavilo da je probavni trakt od školjke...pfuj...baš mi je to trebalo. Losos je pak bio dobar; slan i dimljen, ali ipak nije šunka. Slavonka je izašla na vidjelo
Švrćo se oduševio školjkom i sav se uslinio točajući izvrstan domaći kruh u tekućinu u kojoj se kuhala kapica. Veli da je to biftek među školjkama. Ajde de....neka mu
Kad smo se odlučili ići u restoran na internetu sam si pogledala meni i nabrijala se na fuže s vrganjima tako da je to bio moj izbor za prvo i jedino jelo. Nisam pogriješila. Bili su iiiiizvrsni. Dobro kuhani, iako picajzla veli da su prekuhani, s dobro doziranim umakom i par finih komada vrganja. Polizala sam cijeli tanjur, koji btw. zgleda k'o kahlica
Za desert sam si uzela panna cottu s čokoladom i šlagom, pa sam ju kusala dok se Švrćo borio s purećim rolicama u raguu od gljiva i kroketima. Rolice su bile izvrsne; punjene šunkom, prepečene, dobro začinjene i s finim umakom. Švrćo veli da je cijelo jelo uzeo samo da proba ragu koji po njegovom mišljenju i iskustvu treba biti neki ''robustan'', umak s velikim komadima gljiva ili čega već. Ja nemam pojma kaj je ragu, osim da većinom bude od gljiva tako da ne mogu dati sud, osim da je bilo fino. Užas, uopće nisam kompetentna za komentiranje jela. Nemam niti znanja niti kulinarskog iskustva. Meni je jelo ili fino ili ne....divota
Moram napomenuti da je uz jelo Švrćo pio neko domaće šibensko crno vino koje bi dušu dalo za neki tulum. Mogla bih ga popit dok ne padnem s nogu. Što znači da je bilo super.
No, vratimo se panna cotti; dva hladna tornjića tučenog vrhnja sa želatinom, blagog okusa koji je pojačan čokoladom i šlagom, meni su bili dovoljni da sretna i sita zatražim račun, popijem po' litre vode i izgubim se u hladnu jesensku večer
http://www.restoran-muzej.hr/
Post je objavljen 28.10.2010. u 19:44 sati.