Marketing
Čudesna stvar #68 - Zagreb
Zagreb
Bilo je toplo ljeto, jedno od onih kada su temperature toliko visoke da nemamo druge nego povjerovati katastrofičnim prognozama, zatopljenjima, uništavanju svijeta oko nas. Bilo je toplo, stvarno toplo ljeto i večer na koju mislim bila je stvarno topla srpanjska večer, i suncu je stvarno trebalo dugo da zađe, polako se spuštalo iznad vrućeg zujanja grada i nebo je bilo ljubičasto, stvarno ljubičasto i sjajno, jedno od onih neba koje jednostavno zapamtiš. Bilo je toplo ljeto i topla ljetna večer i provela sam dio noći umotana tek u tanku plahtu na balkonu, nasmijana, raščupana, sretna i gledala sam kako automobili zuje po petlji, kako farovi nestaju gore-dolje i kako golemi reflektori mijenjaju čitav vidljivi krajobraz. Zagreb se prostirao daleko, daleko, dokle god mi je pogled sezao, svjetla su se u zgradama palila i gasila, glasni su dječaci žurili ulicom, glasni i muževno brundavi, ali dječaci.
Zagreb ima neka posebna mjesta. Postoji recimo jedno mjesto na nasipu u koje se možeš zavući, skroz uz samu rijeku, i onda ne čuješ promet preko mostova i ne vidiš ništa osim zelenila oko sebe i rijeke ispred sebe i beskrajnog neba iznad. Ima i zgrada kroz koje prođeš i odjednom se nađeš u požutjelim fotografijama, zelenim od mahovine i tamnim od vlage. Postoje ulice koje imaju svoju povijest, filigransku, ali i hologramsku koja se otkriva tek upućenima, posvećenima.
Moj je život vezan uz ovaj grad, uz ovu rijeku, uz ove ulice, uz ove golubove, uz treći znak Gofizičkog zavoda, uz Radio Sljeme, uz lika koji prodaje kestene na Cvjetnom i ukradene poljupce u donjogradskim haustorima. Moj je život vezan uz Zrinjevac, uz vjetar koji dere i zanosi se u moju kosu, uz kave u Tkalči i davnašnje tulume na Opatovini. Moj je život vezan uz ovaj grad: koristim ga kao uzletno-sletnu pistu, kao trampolin, kao moja krila.
Foto: Ivan Šebelja
Post je objavljen 27.10.2010. u 21:47 sati.