Marketing
u kočiji ispred moje...
Vesna Parun 10.4.1922.-25.10.2010.
...naposljetku svi nabasamo
na dio puta
bez raskršća...
Dok je oštri jesenji zrak prezaposlen upijanjem maglene praznine što se odjednom stvorila s prvim zrakama jučerašnjega dana
S kojim si se ipak odlučila ne podružiti
Stigosmo
Da te dočekamo
Moj kočijaš i ja
Tvog kočijaša
I tebe
I otpratimo vas dio puta...
Bez svijeća.
Bez suza.
I bez obaveze da rastanak nazovemo njegovim pravim imenom.
A ti,
Koja si ipak imala ruke vještije od mnogih
Posebno mojih
Možda još danas stigneš tamo neke anđele nasmijati ili rasplakati svojim stihom...
Zavidim im...
Do viđenja, mila...
I hvala ti...
Pitam se samo..
kakvi li su sprudovi s One strane?
Post je objavljen 26.10.2010. u 20:13 sati.