Marketing
TEXAS STEAK AND GRILL HOUSE, Divka Budaka 18
Subota, 16. 10. 2010
Texas grill restoran posjetili smo jedne lijene subote iskoristivši Kolektivinu ponudu da se za 150 kuna najedemo plativši 60. Proučili smo meni i uputili se u restoran smješten na samom borongajskom okretištu. Dva kauboja i jedna skvo ( Švrćo, Shatzika i treća misteriozna osoba ).
Restoran je veliki prostor uređen u kaubojskom stilu, a konobari samo što ne jašu konje i ne hvataju goste lasom.
Švrćo i ja smo znali što ćemo si uzeti za njupanje, ali se naša misteriozna treća osoba mučila s naručivanjem. Dvoumio se između Black Jack steak od 300 grama i Luisiana T-bone steak od 650 grama. S obzirom da je bio gladan i neiskusan po pitanju odrezaka, ( prvi i zadnji put kad smo bili u Apache steak restoranu jeli smo čiketinu 
) , tražio je savjet velikog ku'ara i izjelice, no što ti vrijedi iskustvo kad se ne poštuju pravila pripreme jela. I tako nakon pola sata mućkanja nad menijem, pijuckanja pive i sprajta dali smo narudžbe konobaru i otvorili raspravu o odrescima i blogu koji pišem. Kad je jelo napokon stiglo već smo svi blago umirali od gladi tako da i nije bilo bitno kaj smo naručili
Švrćo si je za predjelo, što je na kraju ispalo drugo jelo, uzeo Texas chicken wings tj. pileća krilca s blue cheese umakom, celerom i mrkvom. Piletina je bila klasika, a umak niš posebno naspram krilaca koje je pravila Burićka prije par mjeseci.
S obzirom da si je uzeo predjelo, za glavno jelo si je Švrćo uzeo mali Lady odrezak od 190 grama, slabije pečen. Prema njegovoj ocjeni odrezak je bio solidan, ali ne izvrstan kao u Mu restoranu.
Ja volim jače pečen odrezak, pa mi je njegov, iako sočan, bio težak za sažvakati. Možda sam trebala uzeti manji komad u usta
Moji odresci su bili u biti, minjoni ukrašeni vrganjima s dodatkom tartufa. Mislim da je tartuf bio presudan što sam se odlučila za ovo jelo i moram priznati da nisam pogriješila. Dva mala odreska bila srednje pečena, mekana, sočan, ali blago neslana. Dobro su se složila sa zapečenim grahom, kuhanim povrćem i krumpirom s vrhnjem.
Misteriozna treća osoba imala je velike oči u strahu da ne ostane gladna, pa je naručila srednje pečen T-bone odrezak od 650 grama. Ogroman komad mesa bio je dosta tvrd za žvakanje. Ne znam jel to zato što se T-bone sastoji od dvije vrste mesa odvojenog kosti ili kuhar nije dobro obavio svoj posao. Uglavnom, odrezak se pojeo.
Nakon obilnog jela ostalo mi je jedva mjesta za desert, ali sam uspjela ugurati u sebe kolač od limete dok se Švrćo ugušio u crno bijelim palačinkama sa sladoledom i javorovim sirupom. Moja krema od limete na bijelom biskvitu bila je super, lagano kiselkasta, ne preslatka, prelivena nekim slatkim đemom.
Ni Švrćine palačinke nisu bile loše; dvije palačinke u koje je bio umotan sladoled. Ova crna palačinka, s kakaom pretpostavljam, bila je bolja od obične. A možda je to zato što češće jedem bijele palačinke, pa me crna oduševila
Sve u svemu, ponuda preko Kolektive je uspjela. Ukupan ceh od oko 500 kuna bio je umanjen za 180 kuna koje smo unaprijed platili i još 70 što smo nadodali za cugu i tringelt. Ne znam hoćemo li još koji put u taj restoran, jer čekaju nas odrezak u Mu, Apache pokraj Samobora i praviTexas, ali ziher nećemo zaboraviti da postoji i ovaj steak house.
Post je objavljen 26.10.2010. u 13:31 sati.