Naime Majsan se u samom početku Domovinskog rata izgradilo u brodogradilište Inkobrod na Korčuli, uglavnom dobrovoljnim radom djelatnika i inžinjera spomenutog brodogradilišta. Samo podvožje (kamion) donirano je od tadašnjeg poduzeća za ceste Dubrovnik. Nakon što je dovršeno vozilo je kršteno te dobiva ime "Majsan" po jednom otočiću pred Korčulom. Kao takvo dovezeno je u Dubrovnik te dato na korištenje Specijelnoj policiji Dubrovnik, kojega su i koristili neko vrijeme za prebacivanje ljudstva na teren i izvlačenje ranjenika, kao i za oskrbu stanovništva u Mokošici i Župi a kasnije po samom gradu, dok se nalazio pod opsadom. Sjećam se da je bio jedini pravi u to vrijeme oklopnjak u kojega su ljudi imali ubjedjenje da je toliko siguran da ga ništa nemože uništiti. Jedna od najvećih boljki na njemu je bila slaba preglednost vozača dok upravlja sa istim, tako da su to morali biti svakako iskusni vozači, a koliko je meni osobno poznato to su bili Zijad Čejvanović, Miho Kocelj (dobio naziv Majsan) i Vlaho Demović i manjim djelom Neno Tokić . Uglavnom radi se o trojici veoma hrabrih i odvažnih ljudi koji nisu marili za svoje živote u tim trenucima nego su izvršavali postavljene zadaće bez okljevanja. Drugi nedostatak koji je bio na Majsanu su zračnice (gume). Tako se po gradu pokupilo sve gume koje su odgovarale na felne ali niti to nije bilo dovoljno. Nebi policija bila policija da nema riješenje pa tako pune gume sirovom gumom i snalaze se na druge načine. Majsana su uglavnom održavali mehaničari u policiji pa medju njima u sjećanju mi je ostao Bartul Asanović zv. Baro kao i vulkanizer Ahmić zv. Jumba te mnogi drugi.
Uglavnom da nebi dužio samo vozilo kao i posada su pobrali sve simpatije tadašnjih gradjana Dubrovnika koji su ostali u obruču kojega je srbocrnogorska vojska stezala svakim danom. Mišljenja sam da nikada nije odana dužna počast tim ljudima koje sam naveo u gornjem tekstu pa ni ono najmanje obično javno HVALA, a da ne govorimo o državnim odlikovanjima ( da su sjedili u Hrvatskom Saboru- dobili bi i pokoji čin).
Povlačenjem srbocrnogorske vojske policija ponovno koristi oklopno vozilo Majsan i to na osiguranju državne granice, za prijevoz ljudstva, a neko vrijeme služi na najopasnijem položaju na osiguranju državne granice, gdje se ljudstvo u njemu sklanja od minobacačkih granata i puščane paljbe. Osiguranje državne granice u to vrijeme bilo je veoma opasno a akcija se vodila na državnoj razini pod oznakom "Krug", gdje su učestvovale i sve specijalne jedinice iz Hrvatske skupa sa našim pričuvnim i aktivnim policajcima.
Koliko mi je poznato u to vrijeme oklopno vozilo je bilo u funkciji i redovito održavano zahvaljujući rukovodstvu Granične postaje Gruda i njenim djelatnicima koji su se odnosili prema istom kao da je osobno njihovo vlasništvo cjeneći iz iskustva kao mogućnosti tog oklopa.
Majsan je učestvovao u snimanju jednog filma na našem terenu sa temom iz domovinskog rata, te se na snimkama u kadrovima pojavljuje kao policisko vozilo sa naljepnicom policije i njenim grbom koji je čitavo vrijeme imao na sebi bočno i sprijeda.
Poznata su mi nastojanja pojedinaca da se Majsanu pronadje odgovarajuće mjesto kao esponatu koji je nešto značio za ovaj Grad u Domovinskom ratu ali na žalost za to nije bilo razumjevanja, a zadnje što je ostalo na usmenom dogovoru, bio je muzej na Inperijalu (tvrdjava na Srdju) iako ga za Srđ ništa ne veže. Poznato mi je da je Majsanu bilo pripremljeno postolje u jednom od naših muzeja Domovinskog rata u Zagrebu, no zahvaljujući pojedincu istoga je uspio zadržati u našoj županiji.
Nakon što se primirila situacija na državnoj granici te odlaskom ratnog rukovodstva PGP Gruda Majsan se zaboravlja i parkira u krug privatne radnje Saliha Alijagića na Grudi. Tako nezbrinut zarasta u draču i korov te ostavljen bez nadzora da se pljačkaju djelovi sa podstroja i motora istoga.
Tjekom 2009. god. pojavljuju se dvije udruge iz Domovinskog rata koje traže od Policiske Uprave Dubrovačko-neretvanske da im se odobri da prevezu oklopno vozilo Majsan i postave na za njih prikladno mjesto u gradu Dubrovniku. Igrom slučaja rukovodeći kadar PU-e Dubrovačko-neretvanske nije bio vezan ničim za Majsana a kako se isto nije vodilo kao osnovno sredstvo, odobrili su na pismeno traženje da se Majsan preveze u Dubrovnik i postavi kao esponat. Nažalost kada je trebalo konzultirati se sa nekadašnjim rukovodstvom policije to je izostalo, što su drugi objeručke iskoruistili ujedno veličajući sami sebe (kiteći se tuđim perjem), a Boga mi i finaciski se pomogli, jer treba znati da je javno poduzeće Libertas odradilo sve poslove oko premještanja, a isto tako zato je od općine Dubrovnik odvojena pozamašna suma.
Mnogi sumještani tojest gradjani grada Dubrovnika su zamjetili prolazeći pored Majsana da nešto na njemu nedostaje, a to je amblem policije RH-e., kao što su primjetili prilikom " svečanog otvaranja " da nije bilo ljudi koji se spominju u tekstu i onih više nespomenjenih a koji su vezani uz Majsana.
O MAJSANU za sada toliko od mene, moguće da sam nešto bitno propustio ali molim nemojte uzeti za zlo, prihvaćam sve dobronamjerne ispravke, ljude koje sam spomenuo nisam o tome obavjestio već sam to uzeo sebi za slobodu.
Post je objavljen 26.10.2010. u 10:05 sati.