Marketing
O PISANJU
Pisati o pisanju. Nije lak zadatak. Osobito u dane kada se ritualno prisjećamo najveće, zajednice mrtvih.
Mnogi pisci pisanje svrstavaju u osnovne ljudske potrebe, u jedan od najosnovnijih nagona. Da bi pisac preživio mora:
1. žderati
2. piti i
3. pisati.
Rukopis Vesne Parun
''O disanju'', možda bi Fric, poznatiji u kutiji olovnih slova kao Miroslav Krleža, savjetovao mi s ONOGA svijeta (u koji nije vjerovao!), brda sionskog, da tako naslovim ovu crticu...O disanju. Pisati kao disati. Punim plućima.
U d a h n i
izdahni
udahni
i z d a h n i.
Žrnovnica, 25. listopada 2010. (jutarnji.hr)
Prvo udahni, pa izdahni. Baš tim redoslijedom. Koncentrirano udahni dostupna vlastita i tuđa iskustva. Izdiši ih polako.
U d a h n i
izdahni
udahni
i z d a h n i.
Pazi da se ne ugušiš.
Jutros doručkovao, pričao sa bližnjima, otvorio kutiju slova. Ne treba mi ništa više.
Samo disanje.
Labin, 1.studenog 2009.
P.S.
Zapis po narudžbi, nastao prije godinu dana. Naručitelj: Gradska knjižnica Pula; za zbornik ''Rani radovi'', urednik Drago Orlić.
Danas, 25. listopada 2010., ponedjeljak, u 5.20 sati, iz Stubičkih Toplica otišla Vesna Parun. Nikad neće dobiti moje opipljivo pismo.
Prije petnaest godina na put u odredište bez vremena i konca otisnuo se Miljenko Smoje. Na njegovu grobu u Žrnovnici osvanulo: ''Smoje, popizdija bi da znaš šta je doli...Siniša R.''
Objava ovog zapisa kao pozdrav PRKOSNICIMA Vesni i Miljenku.
Post je objavljen 25.10.2010. u 21:19 sati.