Svojim stihovima grlila si djetinjstva naša... bodrila nas u odrastanju i starila s nama....
Učila si nas kuda vode bijele stramputice oko srca rasprostrte, kako prostor ohrabruje i kako je beskrajno privržena samoća....
Hvala ti mila za svaki stih... za svaki let na koji si nas povela na krilima svoje mašte razigrane....
Neka ti je miran san....
Zahvalnost
Da sam umrla u djetinjstvu
ne bih znala kuda vode
bijele stramputice
oko srca rasprostrte.
Da sam umrla
na tvojim rascvjetalim grudima
o ružo ljubavi
ružo putenosti
ne bih znala
kako prostor ohrabruje,
kako je beskrajno
privržena samoća.
Vesna Parun
Post je objavljen 25.10.2010. u 18:06 sati.