Gledam, ne vidim
budan ili sanjam,
slušam, ne čujem,
očekujem nema.
Da ponovno,
vidim ili sanjam,
čujem, ali previđenje,
nema, nikog nema.
Šapćem, pa dozivam,
šum, čujem, blizu,
gledam ali ne vidim,
nema, nikog nema.
Sam pokisao, mokar.
Sam usred šume,
ukočene ruke zamrzle,
držim pušku ili štap.
Dali dišem uopće?,
znojim se ili kiši?,
jesam li sam?,
ne nikog nema.
Prestaje kiša,
oblaci nestaju,
mjesec, mjesec izlazi,
nisam, nisam sam.
Gledam i vidim,
budan ne sanjam,
slušam i čujem,
oni su tu, dolaze.
Lozinku tražim,
potiho odgovor stiže.
Pridjite bliže
na vas je red.
U Domovinskom ratu , Konavle 1991. godine.
Post je objavljen 25.10.2010. u 17:44 sati.