Obiljeržavanje Dana japanske kulture igranjem igoa
Petak 22. listopad
Ovogodišnji Dani japanske kulture su obilježeni značajnim aktivnostima vezanih uz go, koji se po japanskom naziva igo. Centralne aktivnosti su bile u Muzeju Mimara u Zagrebu. Uz igo tu su bile i druge aktivnosti iz japanske kulturne tradicije kao: japanski bubnjevi, ceremonija pijenja čaja, origami, kaligrafija, haiku …
Što se goa tiče svećanost je uveličao japanski profesionalni majstor goa 6. profesionalni dan iz Kansai-Ki-Ina. U ovom prikazu krenuti ću sa petkom, a završiti nedjeljom i to osvrtom na igo, jer to je ujedno i tema ovoga bloga.
Danas smo protokolom imali domaćinstvo Imai-sana. Dogovoren je susret sa njime u Zagrebu u 9:30, što smo, kako je to i u Japanu običaj, precizno uradili. Kao članovi Predsjedništva HIGOU to smo uradili Zoran i ja. Otišli smo u prostor sjedišta HIGOU na Srednjacima. Tamo sam odigrao jednu handicap partiju sa Imai-san-om u kojoj mi je davao 6 prednosnih kamenčića. Uz sva moja nastojanja i razmišljanja on je mirno odradi partiju u svoju korist za 10 poena razlike. Imao sam osjećaj kako ga uopće ne mogu isprovocirati na borbu. On je mirno išao svojim putem uz lagana uzmicanja od mojih namjera stvarajući usput poene i na kraju i spomenutu razliku u svoju korist. Svojim sam načinom bio nemoćan.
Uskoro je stigla Kamelija koja je bila, kao studentica japanskog jezika, prevoditeljica. Sjedamo u Zoranov auto i idemo pravac Krapina. Tamo smo posjetili Muzej pračovjeka. Imai-san je sa zanimanjem pratio izloške i događanja u muzeju.
Po povratku u Zagreb slijedio je ručak.
Nas troje, osim Zorana, krećemo busom za Veliku Goricu. Zoran je preuzeo dio organizacijskih obveza dopremom garnitura u Mimaru i nije mogao sa nama.
Nekim čudom na stanici busa na nas nailazi Zvonko. Da smo to organizirali ne bi tako dobro ispalo. On je imao aparat za fotke i takav je bio kao naručen, a ujedno je i on išao na spomenuto druženje. Zvonkov protokol nije bio pisan susretom na stanici busa, nego još i više, pri samom Gospodinu.
U Velikoj Gorici slijedilo je druženje uz igranje goa. Bila je to, posebice Lovri i Mateju, prigoda da isprobaju svoju vještinu u igri sa Imaiem. On je istovremeno igrao sa obojicom ravnopravno. Matej je imao osjećaj da je imao šansu, ali mu to nije bilo dovoljno. Igrali smo i ostali međusobno.
Bilo je to lijepo druženje od 15 do oko 19 sati.
Zoran je došao kolima, te odvezao Imaia i dio društva u Zagreb.
Slijede aktivnosti u Mirari preko vikenda.
Na slici u ovom postu Imai-san igra partije u Velikoj Gorici.
bl. Muradenu
Post je objavljen 25.10.2010. u 16:54 sati.