Marketing
Čudesna stvar #66 - Odlasci
Odlasci
Naučila sam s vremenom da je znati otići ponekad najveća vještina koju čovjek može posjedovati. Znam da zvuči čudno, danas kada svi toliko vrednuju ostanke, ali ja iskreno vjerujem u odlaske. Ponekad se, istina, zapitam nisam li prerano odjurila. Pitam se žurim li prebrzo, jesam li dala sve šanse. Teško mi je ostati na jednom mjestu: kada ja radim ono što mi prirodno dolazi, jednostavno projurim u svojem smjeru, okrenem se na peti i odem, nestanem, izgubim se. Ali treba znati, stvarno treba znati, dobro otići. Treba znati otići bez ružnih riječi, bez vike, bez zamjeranja. Treba znati otići otvorenog srca da se jednom možemo vratiti. Treba znati kada je trenutak za ustajanje, za izlazak, za pozdravljanje, za posljednji pozdrav. Treba znati kada pustiti da stvari budu neizrečene, neobjašnjene, neomeđene.
Vjerujem u odlaske. Odlasci su čisti, jasni, jednostavni. Bolji su od polakog umiranja, od objašnjavanja, opravdavanja, zamjeranja, ljutnje. Odlasci u sebi uvijek nose sjeme nečeg novog, sjeme avanture, ideju slobode - jer iako to prečesto zaboravljamo, mi smo iznad svega slobodni. Slobodni smo misliti, voljeti, trčati, hodati, letjeti. Slobodni smo odlaziti.
Najbolji dio s odlascima jest što najčešće pojma nemaš gdje ćeš završiti. Kreneš, odskočiš i možeš jedino zatvoriti oči, duboko udahnuti, stisnuti palce i pomoliti se svecima zaštitnicima lutalica svih vrsta da iza zatvorenih vrata nisu troglavi zmajevi i ina čudovišta, nego nove planine.
Na slici je inače, za one koji ga ne prepoznaju, Huckleberry Finn, kakav je u izvornom izdanju knjige.
Post je objavljen 25.10.2010. u 15:54 sati.