Brinem se da ne rastavljam
Sate na dovoljno kratke minute
I da ih ne grizem dovoljno snažno
Otkucavaju nekako uzvišeno
Nedostižno lebde nad mojim postojanjem
Možda se gubim
Možda samo lutam
Ionako sam svojim stremljenjem
Zaboravio na vrijeme i prestao ga piti
I
Srušio sve one koji me nisu pratili
Ni ne pitam se gdje su sada
Bio sam samo dijete
I osjećao njihove poglede na svojoj kosi
Bio sam samo dijete
I tjerao se da živim u oblaku nemira.
Post je objavljen 25.10.2010. u 15:51 sati.