Marketing
V. duhovni kapitul zagrebačkog područnog bratstva FRAMA-e
U Virovitici je, od 22. do 24. listopada održan peti po redu duhovni kapitul Zagrebačkog područja.
Geslo ovogodišnjeg kapitula je bilo :"Vi ste svjetlo svijeta!"
Započeo je okupljanjem u petak u poslijepodnevnim satima, svetom misom, upoznavanjem i molitvom. Drugi dan,
u subotu, održana su dva predavanja prijepodne - jedno je imao fra Bernard Barbarić,
duhovni asistent Frame Siget, na temu kapitula, nakon čega je uslijedio rad po skupinama. Nakon ovoga predavanja, brat Siniša Pucić iz mjesnog bratstva FSR-a na Trsatu imao je predavanje o služenju.
Poslijepodnevni dio rada se odvijao u različitim radionicama - domovi, posjet obiteljima, molitvene grupe - svatko je mogao izabrati. Večernji je program obilježio nastup benda Jeshua sa Sigeta.
Kao najvažnije iz nedjeljnog programa valja izdvojiti posljednji rad po grupama, plenum i svetu misu na kojoj su virovitički framaši imali svoja obećanja. Uglavnom, dobro osmišljen i ispunjen program tijekom ova tri dana, na koji se odazvalo oko 120 članova Frame. Osim službenoga programa, bilo je prilike za isprobati udobnost školskoga parketa, za šetnju Viroviticom, za susret s drugim framašima.
U naslovu sam napisala da će ovo biti osvrt, tako smo se dogovorili urednik bloga i ja. Pa evo i osvrta.
Nisam više u Frami, iako sam dosta godina provela u njoj i mogu reći da mi je obilježila život. Zašto sam onda bila na kapitulu Frame? Jer sam sada u FSR-u i moje Područno vijeće mi je povjerilo službu bratskoga animatora Frame. Iz toga kuta sam promatrala sve što se događalo ovih dana. Za vrijeme fra Bernardovog predavanja, sjedila sam u zadnjoj klupi i promatrala. Vidjelo se da je framašima zanimljivo, da slušaju. A ni fra Bernard im nije dao da spavaju, kako načinom svoga predavanja, kako sadržajem. Siniša je govorio o konkretnome služenju kao ostvarenju našega franjevačkoga poziva. Ja sam ponijela neke stvari u svome srcu i u svojoj glavi... Danas sam na jednoj društvenoj mreži već vidjela komentare i fotografije pa vjerujem da su tako i ostali.
Promatrala sam cijelo vrijeme i neke druge stvari, sitne detalje. Često se dobro podrazumijeva pa ih ne spominjemo, a zapravo bi ih trebali više isticati. Sve one sitnice koje su učinile da kapitul ostane u sjećanju - i domaćini, i svi koji su se trudili oko pripreme kapitula, i svi koji su radili za vrijeme kapitula, i svi framaši koji su u pojedinim trenutcima bili i sol i svjetlo za druge, možda to i ne znajući, čineći posve male, jednostavne stvari.
Poseban mi je ovaj ulomak iz Evanđelja, koji kaže da mi jesmo svjetlost svijeta, a ne da budemo, da ćemo možda postati, da težimo k tome. Kad god pročitam ovaj tekst, pomislim koliko je Bog velik i velikodušan, koliko povjerenja ima u nas. Dao nam je da budemo svjetlost svijeta.
Drugo je pitanje kako se odnositi prema tome daru, što ćemo s njime učiniti? O tomu se razgovaralo i slušalo ovih dana. Framaši su razlog zbog kojega se sve to događalo, organiziralo. Pa, dragi framaši, budite svjesni koliko ste dragocjeni i vrijedni. Ali budite svjesni i koliko je truda i ljubavi uloženo u organiziranje kapitula, da su i prijevoz i smještaj i hrana i cijeli program plod toga truda i te ljubavi, i cijenite to.
Na kraju, za usporedbu: kada vas netko ovdje tako voli pa se potrudi oko vas, makar se radilo o jednome vikendu, zamislite koliko smo dragocjeni Bogu koji nas voli otkad postojimo, i to bezuvjetno i neizmjerno. To je onaj Bog koji nam je povjerio da u ovome svijetu budemo svjetlost. Pa, iz ljubavi prema njemu, nadam se da ćemo to i biti, ne samo nekoliko dana nakon ovoga kapitula, nego stalno, svaki dan, i svaki dan sve više.
Danijela Rebac, FSR Zagreb, Dubrava-Bezgrešno začeće BDM
Post je objavljen 25.10.2010. u 15:01 sati.