...Na raskršću
slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo
gdje je izdahnulo Proljeće...
VESNA PARUN
10. 04. 1922. - 25. 10. 2010.
“Za kršćanstvo je presudno Trojstvo, za košarku trica, za Pitagorin poučak trokut. Samo na “trećem oku” nemam još mrenu. “
“Pisanje ti zamjenjuje mnoga mala prijateljstva, ali ne može ona velika. Zato si sve osamljeniji. Osobito kad vrijeme za velika prijateljstva mine, a mala te se poput karikaturnih nadomjestaka nameću, ne videć koliko su izlišna.”
“Bili smo najprije u opancima. Zatim u Batinim gumenjacima. Potom u vojničkim čizmama. Narodu su stopala toliko učvrsla, da sad može hodati i bos.”
Što je duga?
Što je duga?
Komadić neba išaran
nepoznatom rukom,
na brzinu
između dva pljuska kiše.
Kad bismo samo mogli dohvatiti
te čudne vrpce
prije nego se rasplinu,
taj šareni most
što bljesne, i nema ga više.
Na raskršću slučajno biram put
i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju.
Post je objavljen 25.10.2010. u 14:21 sati.