Marketing
Vesna kao nijedna
Nakon pokojne pjesnikinje Vesne Parun ostalo je ne samo osamdesetak knjiga nego i niz anegdota za koje su ozbiljni i pouzdani ljudi tvrdili da su im bili suučesnici ili svjedoci, a neke druge kojima sam se sam osvjedočio ukazivale su da bi i one prve mogle biti istinite.
Na primjer, razgovarao sam s nekolicinom ljudi koji su tvrdili da su osobno svjedočili istom događaju ili da su o njemu čuli iz prve ruke. Nakon izlaska Vesnine prve knjige oštro ju je kritizirao Marin Franičević da zastupa dekadenciju i bolesni avangardizam, te da time odstupa od socijalističkog koncepta literature i slično. On je bio ugledan i utjecajan, pa je to za nju bio ozbiljan napad koji ju je ne samo ozlojedio nego i ugrozio daljnju pjesničku karijeru.
Svjedoci pričaju da je Vesna Parun nahrupila u izdavačko poduzeće u kojem je Franičević radio poput olujine, te u velikoj redakcijskoj sobi u kojoj se zateklo barem još desetak osoba banula pred njega. Razdrljila je košulju, ogolila impozantne i fascinantno strčeće grudi i rekla samo dvije rečenice, otprilike ovako:
– Dobro pogledaj! To je ono što bi zapravo želio, ali nikada nećeš dobiti!
Suočen s dvije prijeteće granate s čijih vrhova su se na njega ustremili eksplozivni detonatori, Marin se samo ukipio. Vesna ga je neko vrijeme šutke satirala plamtećim pogledom, nakon čega se zakopčala, okrenula i izašla, a on o njoj više nikada nije prozborio ili napisao ni riječi niti joj je na ikoji način stao na put.
U školskoj lektiri se izučava djelo Vesne Parun, pa je nezaobilazan i njen lik. Koliko bi lektira bila zanimljivija da se začini i ovakvim anegdotama!
Post je objavljen 25.10.2010. u 13:14 sati.