Ne mogu ja u šoping. Pa čak i kad mi nove čarape trebaju. Ne ide to meni, nisam razvila ljubav ni opsesiju. U ovo doba kad šoping liječi, baca te u ekstazu, budi sreću i osjećaje bolje od orgazma. Vrećice. Plastične, papirnate, razgradive ili ekološki neprihvatljive, u bojama ili crno-bijele. Šarene, šarene vrećice.
Svaki šoping centar veći je od prethodnog. Više dućana, jebačkiji parking, bolja ponuda, sadržaja za djecu i više štandova sa medom štedom, buba šparom i ostalih ogromnoglavih ljudi odjevenih da bi zabavljali i učili trogodišnjake da štede. Za satnicu od 13 kn. Ali djeca to ne znaju. Pssst.
Sami ulazak u današnje šoping centre je bombastičan. Uvale ti odmah 10-ak letaka koje baciš u obližnje smeće. I uskoro je cijela cesta prekrivena letcima jer su koševi prepuni.
Glasna muzika, veliki popusti, a tanki novčanici. Rate. «Ako nemate u kešu slobodno kupite na rate. 24 rate, to vam je ništa. To vam je 100kn mjesečno. A dobijete ovako krasnu kožnu jaknu. Divno će vam pristajti. Riješit će vam sve životne strahove, neplaćene račune, nemirne noći i komplekse. Divna jakna, kažem vam. Divno vam stoji.»
Dućan do dućana. Kao iz dimezije u drugu. Svaki nudi novo blještavilo, drugu veličinu potpetice i drugačije kolore. Jer sve je u kolorima. Boje se moraju slagati. Kombinirati. Ne smiješ recimo pomiješati više od 2 bazne boje. Ne ne.
«Mogu li vam kako pomoći?»
«Ne hvala, samo gledam»
I osmijeh.
Otvara se novi šoping centar na Laništu. Spektakularno otvorenje. VELIKI popusti.
Horde ljudi će pohrliti, parkirati svoje aute na besplatan parking i krenuti u potragu. Za svojim izgubljenim snovima, nesretnim životima i osjećaju ispunjenosti.
Pa makar na taj tren dok im preko ruke prelazi pamuk i svila. Pa makar taj tren kad će šuškati vrećica. Bit će to sreća, iskrena i kratka.
A sutra je opet novi dan, nove potrebe. Uvijek će faliti bar jedna boja za kombinaciju.
Kupila sam na kraju crvenu pidžamu. Lijepa je, imam ju sad na sebi.
Vratit ću se po čarape možda slijedeće godine.
Post je objavljen 24.10.2010. u 22:27 sati.