Ispod ove izvedbe "Gates of eden" na youtubeu stoji jedan jedini komentar i u njemu piše:
what a performance for the love of˙ god
Taj komentar kao da sam pročitao iz sebe, a ne s ekrana. Navodi me to na razne zaključke. Evo jednog: svi smo na neki način povezani, a s nekim ljudima smo i puno povezaniji nego što mislimo, pa makar ih i ne poznavali. Iako nekog ne poznajemo osobno, izgleda da je vrlo moguće da i u nama i u toj "nepoznatoj" osobi živi neka sličnost i to nimalo bezazlena, već stvarna, duboka i čarobna. Na kojoj razini se to događa i na kojoj razini živi, ne znam. Ali gotovo da bih stavio ruku u vatru i da se događa i da živi. To opet navodi na neke druge zaključke, ili da budemo precizniji - na neka druga pitanja. Na cijeli niz pitanja. Dobro je pitati se. O svemu. Dobro je i biti pažljiv i obratiti pažnju, jer ti nama bliski ljudi ne moraju biti na drugom kraju svijeta, već tu negdje, vrlo blizu, u susjedstvu. A u krajnjoj analizi, možda je i skroz nebitno jesu li na dva metra udaljeni ili na nekoliko tisuća kilometara.
Isti osjet koji postoji u nama, može postojati u drugim ljudima, s kojima nemamo nikakve direktne ili očite veze. Dakle, moglo bi biti da u temelju najdubljeg i najstvarnijeg ljudskog iskustva postoji istovjetnost.
Gates of eden
At times I think there are no words
But these to tell what's true
And there are no truths outside the Gates of Eden
Post je objavljen 24.10.2010. u 13:55 sati.