Marketing
Igra...
Jutros sam se probudila s kašnjenjem. Tko kasni zlo ne misli drugima. Samo sebi. Zbog noćnog povratka dugog osam sati iz Sarajeva, jutros sam prespavala vrijeme kada sam već trebala biti na teniskim terenima poviše Firula tik ispod zgrade Ivaniševića. Propustila sam pola sata dogovorenog termina. Na poziv zabrinutog partnera zbog kašnjenja, vadila sam se na semafor. Na crveno. Sva sreća partner nije provjeravao o kojem je semaforu riječ. Da sam mu priznala da se vadim na semafor na ulazu u Solin, partner bi poludio. Ipak do igre je došlo.
Nakon igre riječima nastavljena je igra reketima. Ja njemu, on meni...I tako sat i pol. Pala je i marenda na račun uspjeha juniora Pavića u Japanu. Mali Mate je ušao u finale parova, a danas bi mogao to ponoviti u singlu. Ocu i njemu na čast, nama u slast...
I to je dobro. Nije dobro kad igra reketima traje bezgranično i protiv volje partnera.
U Hrvatskoj ONI na vlasti igraju se s nama godinama. Do kada, nitko ne zna. Ni Đekna... Sanader iz Vlade, Sanader u Sabor. Čas je za govornicom čas u prvom redu Sabora, čas u drugom, konačno u vrhu dvorane. Igra sa sjedalicom traje. Jedne hapse, druge puštaju iz apsane. Ali igri se ne nazire kraj.
Na njega, ONI ne misle.
Obični smrtnici dobro znaju da svemu dođe kraj. Susjed Frane je umro. Prvi moždani udar u Americi je preživio. Drugi ga je dokrajčio u stanu u Sarajevu. Komšija Samir je četvrti put operiran. Kraj igre s opasnim protivnikom je odgođen na neodređeno vrijeme.
Jedni igraju loto, drugi Bingo, treći kladionicu. Četvrti se igraju s nama...
Svi igraju na vrijeme. Bit će bolje. Bit će sunčano. Toplo. Većina je spremna reći kako je vrijeme novac.
Za mene je vrijeme više od novca. Novca imaš ili nemaš. Igra s novcem nije tragična. Ali igra s vremenom može biti pogubna. Pola sata duljeg sna odnijelo mi je isto toliko vremena zadovoljstva i isto toliko donijelo nezadovoljstva teniskom partneru zbog mog kašnjenja. To vrijeme se neda vratiti.
Nismo svi Sanader. Njemu vrijeme naše i njegovo ništa ne predstavlja. Ni što susjeda Frane nema i što komšija Samir vodi borbu s vremenom i opasnim protivnikom.
On se igra. ONI na vlasti se igraju vjerujući da je igra vječita...
Za njih je igra samo „vrijeme“. Neograničena/o...
Da li je baš tako?
Vrijeme, vreme, vrime:
Post je objavljen 24.10.2010. u 08:24 sati.