Prekrasan dan, sunčan, topao. Svi prozori širom otvoreni, oprani. Obrisana prašima, usisano. Skuhan njam ručak, po želji malog muškog. Imam 2-3 sata samo za sebe. Kopam po uspomenama. Gledam slike. Neke mi izmame osmijeh, a neke prizivaju suze. Nađoh jedan blokić u koji sam prije nekoliko mjeseci zapisivala pjesme, misli, a ima tu i nekoliko priča. Iznenađena sam jer sam zaboravila na taj blok. Svašta.
More zna našu tajnu
More zna našu tajnu.
Zaronili smo i poljubili se prvi put.
Ribe su nas u čudu gledale.
Noć se polako šunjala
na vrhovima prstiju.
Zvijezda je pala.
Čija se želja ispunila?
Moja?
Ili tvoja?
Zagrljeni, netremice se gledajući,
dišemo jedno drugo.
Jutarnji povjetarac njiše zavjesu.
Mi se njišemo u ritmu glazbe
koju samo mi čujemo.
Svijet je moj.
I sretna sam, sretna.
Nije me strah brojati s tobom
nadolazeće dane.
I sada...
što se mene tiče,
Zemlja nek' slobodno stane.
Post je objavljen 23.10.2010. u 15:49 sati.