U gustoj šumi na neobičnom proplanku, imala je sova svoju nastambu. Budući da je znala jezike svih ptica, uporno je nastojala naučiti svoga sina sve te ptičje jezike. Mališan je bio nestašan i tvrdoglav. Najviše je volio provoditi vrijeme u igri sa vjevericama.
Mama sova imala je pune ruke posla u svom naumu jer ja za nju najvažnije bilo znanje. Sav trud mame sove bio je uzaludan jer je mališan bio previše razigran i malo je toga naučio zbog svoje igre.
I dođe dan zle kobi. Nevrijeme stade pripremati svoj bal od munja i gromova. Grom udari u stablo i rascijepa ga u komade a mama sova padne mrtva među granje.
Pokušavajući spasiti majku, ptić se zapetlja u granje iz kojeg se više nije mogao osloboditi. Tako sam i zarobljen, ostao je cijelu noć.
Ptice su letjele iznad šume ali nestašni mališan nije znao kako ih dozvati jer nije znao jezik tih ptica.
Dani su prolazili a njemu nitko nije pomogao jer životinje koje su slučajno prolazile nisu znale jezik sova.
Zbog neznanja, uginuo je zatrpan među granjem.
Post je objavljen 23.10.2010. u 14:22 sati.