Nema dana koji nam nije darovan,
nema dana, niti ga može biti, kada
nismo pozvani da učinimo dobro,
nema dana koji ne donosi plodove,
i nema dana bez milosti praštanja.
Zato smo upućeni na naše bližnje,
na stradalnike, bolesne i nemoćne,
kao trajnu ponudu susreta s Bogom.
Jer, kršćani su oni koji ljube Boga,
i u svakom čovjeku susreću njega,
te ljubeći Boga, bližnje svoje ljube.
Za ljubiti bližnje, blagoslov nam treba,
jer blagoslov znači prihvatiti nekoga,
blagoslov je dobro govorit o nekomu,
stvarati mu stanje za napredak u vjeri,
blagoslivljati znači željeti sreću, dobro,
zdravlje, posvećenje, mir, Božju pomoć.
Blagoslivljajte i one koji progone, jer u
Bibliji stoji: ne proklinji nego blagoslivljaj.
Zato treba uvijek blagoslivljati, ukućane,
suradnike, naše životne i radne okolnosti,
jer Bog prima riječi našeg blagoslova,
i one tako mjenjaju naše životno ozračje,
i po Božjoj volji ostvaruju se i donose plod.
Isus daje blagoslov svima nama, jer,
On je najveći blagoslov koji spašava, i
ne dolazi nam suditi nego nas iscjeljivati.
Zato rastimo u njegovoj ljubavi i blagoslovu,
nadvladajmo grijeh da se ne okaljamo zlom,
te ne dopustimo ničemu da nas rastavlja
i ne dopustimo da nam se život ičim razara.
Prepustimo se zato blagoslovu koji oslobađa
od svih naslaga, umora i tereta prošlih dana,
prepustimo se blagoslovu po kojem se prašta,
po kojem je ljubav svjetlo svakog novog dana.
Post je objavljen 22.10.2010. u 21:58 sati.