O Joniju sam vec pisao i pretstavio ga u njemu najprirodnijem elementu!
Cesto smo se vidjali, a najcesce za mojim radnim stolom,
dok nije obolio od teske bolesti. Posjeti su izostali, a na telefonske pozive je odgovarao sve rjedje.
Danas obitelj ustaje iz "sive" (sedam dana koji se provode u zalosti za pokojnikom), a ispratio smo ga proslog petka,
.....................
da se smiri uz obale nekog drugog mora, u nekom drugom svijetu, gdje cemo opet skupa roniti u potrazi, on za ribom, ja za skoljkom!
Post je objavljen 22.10.2010. u 19:26 sati.