EUGEN KUMIČIĆ
ZAČUĐENI SVATOVI
BILJEŠKE O PISCU:
Eugen Kumičić rođen je 11. siječnja 1850. u Brseču, a umro je 13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beču. Godine 1883. povukao se iz službe i posvetio književnom i političkom radu. Više puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sačinjavaju istarsko-primorski romani (Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi i drugi) u kojima na romantičan način opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake. Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokušao kritički prikazati zagrebačko građansko društvo (Olga i Lina, Gospođa Sabina i drugi). Trećoj skupini pripadaju povijesni romani (Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani i pripovijetke: Neobični ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora, Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski.
DOJAM O DJELU:
Djelo je zanimljivo. Iz njega se može mnogo toga naučiti o poštenju i borbi za život dostojan čovjeka..
KOMPOZICIJA:
Uvod: Brodolom kod Lučice
Zaplet: Alfredo Saletti i Mato Bartolić se zaljubljuju u Mariju
Vrhunac: Antonio ubija Alfreda
Rasplet: Mato i Marija se vjenčaju
Završetak: Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
SAŽETO PREPRIČAVANJE:
Lučica je bio miran primorski gradić sve dok se nije desio brodolom u Sadrišću. Tad je udarcem u glavu ozlijeđen Mato. Odnijeli su ga u kuću ribara Šabarića. Njegova kći Marija njegovala je Matu.
Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena zaprosio je Mariju, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogatašev sin Alfredo Salleti također zaljubljen u Mariju i da je stalno salijeće i napastuje. Nakon što je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju, Alfredo naručuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braća. Marijin brat Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio pismo Elviri, nalazi ga njezin otac i Antonio ubija i njega u samoobrani.
Nakon Marijinog i Matinog vjenčanja Antonio se, želeći pobjeći od samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajući da je ubio svoga brata i oca.
PREPRIČANA EPIZODA:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka, Antonio je čuvao stražu. Alfredo idući kući nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija nožem i bježi. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina i povjeri im što se dogodilo. Od njih saznaje da nije nahod već da mu je Alfredo Saletti brat po ocu.
OPIS GLAVNOG LIKA:
Antonio Marola je mladić oniska stasa. Imao je jake ruke i široka prsa. Bio je siromašni ribar "Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi." Bio je veoma izdržljiv "Ljuta je zima, no on kao da je ne osjeća, jer mu jedna nogavica od hlača tija do koljena zavrnuta." Vrlo je požrtovan. Povučen je i čudan. Bilo bi dana da ništa ne kaže ili da ode i ne vrati se nekoliko dana.
Na njega je pazila obitelj Šabarić primivši ga kao člana obitelji. Najviše je volio Mariju i Marka, za njih bi skočio i u pakao. Marku je pomagao prenoseći njegova pisma Elviri. Mariju je više puta spasio od napasnika Alfreda Salletija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani.
Cijela Lučica je za njega mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Salleti, a majka Marica Kozulić. Marino Salleti ga napada i Antonio ubija i njega. Skrivajući se na groblju umro je od hladnoće.
OPIS SPOREDNOG LIKA:
Marija Šabarić je mlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snježne puti. Njezina vrana i glatko počešljana kosa podavaše čednu i nježnu dražest smrknutom joj čelu. Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble noge.
"… bijaše Marija najdivnija tačka. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito tijelo, blijesak sreće na prekrasnom joj licu, snježna put i sjajna kosa, bujne joj grudi i sav onaj nježni sklad čarobnih uda, sve to bijaše tako milo, tako zdravo i tako puno života i tako dražesno."
Dok je Mato ležao ranjen, ona je pazila na nj. Kasnije se on zaljubio u Mariju. Alfredo je također bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek bi mu se ispriječio Antonio što je jednoga dana završilo Alfredovom pogibijom Antonio bi za Mariju skočio u pakao. Kad su prošle Marijine nevolje a Alfredom, ona se udala za Matu Bartolića.
MJESTO RADNJE: Lučica - crkva, Sadrišće, Šabarićeva kuća, načelnikova kuća,
Stupovi, carska cesta, Stipina kuća, Salletijev posjed,
groblje, Martinova kuća
VRIJEME RADNJE: Prošlost dok je Istra bila pod talijanskom vlašću.
TEMA:
Sukobi između bogatih stranaca koji moralno i materijalno upropašćuju selo i siromašne istarske ribare koji se bore za svoje poštenje i opstanak.
OSNOVNA MISAO:
Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlačenju hrvatskog puka u prošlosti. Bogati stranci uzimali su sve siromašnim seljacima i ribarima. Na kraju oni kobno završavaju shvaćajući da nitko ne može dugo držati Hrvate u šaci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Svakoj sili dođe kraj.
PROBLEMATIKA: Odnos tuđinaca koji su na vlasti i domaćeg stanovništva koje je potlačeno i njihovi stalni sukobi.
Post je objavljen 22.10.2010. u 18:47 sati.