SREBRNE SVIRALE
Dragutin Tadijanović
BILJEŠKA O PISCU: Dragutin Tadijanović rođen je u Rastušju, kod Slavonskog Broda, 4. studenog 1905. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je školu polazio u Podvinju, susjednom selu, pješačeći svakog dana po nekoliko kilometara. Te je rane đačke dane poremetio prvi svjetski rat koji je odmah odvukao oca na frontu. U tim godinama, kao desetogodišnji dječak, doživio je prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u Slavonskom Brodu. Prve je četiri godine pješačio od Rastušja do Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu dana stanovao u brodsko samostanu, a jednu godinu kod nekog građevinskog poduzetnika kao podučavatelj njegovih sinova i kćeri. Pa opet jednu godinu pješačio svakoga dana iz Rastušja u Brod i natrag. Sveučilišni je studij započeo 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. A 1928. prešao je na Filozofski fakultet, na kojemu je kasnije i diplomirao. U proljeće 1953. izabran je za izvanrednog, a 1965. za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
KAKVA JE NJEGOVA POEZIJA: Poezija Dragutina Tadijanovića, živog klasika i prvaka hrvatskog pjesništva, javlja se iz dubokoga punoga doživljaja, i kada se pjesnik vraća u rano djetinjstvo i mladićke dan, zarobljen bojama zavičajnih pejzaža i melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj način, poetski ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavičaja.
MOJE IGRAČKE
Tema ove pjesme je dječja igra. Pisac nam prikazuje čime se on zabavljao u djetinjstvu. Pjesmu gradi na događajima kojima želi pokazati kako se djeca bez računala i modernih igračaka mogu lijepo zabavljati. Prikazuje nam i jednu pjesmicu koju su on i njegovi prijatelji pjevali za razonodu :
Kreni koru, pušći vodu -
Tele sisa mliko –
Po dolini, po gorini –
Po sljepačkoj torbetini!” Koristi se riječima nerazumljivim za današnju mladež (stare riječi) koje su kolnica, ornice i škljoca. U ovoj pjesmi nema rime, a ritam je veseo, brz, dječji kao zaigrana djeca. Opisuje svakodnevne događaje u obitelji “Oca nema kod kuće, to znam. A djed nakon ručka spava. Moja baka sad pere suđe, I mene jako voli”. Ima malo epiteta – “crvena škljoca”. Zbog ljepote stiha pisac vješto koristi inverziju “šibe vrbove”. Pjesma ima pet kitica i kao u većini njegovih pjesama stih je slobodan.
RANO SUNCE U ŠUMI
Ova pjesma u meni budi osjećaje slobode i prekrasnog života. Pjesma se sastoji od četiri pjesničke slike. U prvoj pjesničkoj slici motivi su: zelene krošnje i proljetni vjetar. Ta je pjesnička slika vizualna. Epitet je zelene krošnje, a personifikacija uleti proljetni vjetar. U drugoj pjesničkoj slici motivi su: tanke strelice i šuma. Personifikacija je - tanke strelice probodoše lišće. Ta je pjesnička slika također vizualna. U trečoj pjesničkoj slici motivi su: cvjetovi, listovi, male ptice i sunce. Epiteti su: rosnati i bijeli cvjetovi, a ima i inverzije: sunce veliko. U četvrtoj pjesničkoj slici motivi su: stabla, trava i rosa. Epitet je granatih stabala. U ovoj pjesničkoj slici ima i poredbe: “sjenke granatih stabala narisaše kao prsti” i “blista rosa kao suze”. Tema ove pjesme je Sunce koje se budi. Pjesnika je motivirala prekrasna slika Sunca koje se diže rano ujutro. Pjesma se sastoji od četiri kitice i 22 stiha. Stih je slobodan. Prva kitica je tercina, druga i treča kitica su šesterostih, a četvrta kitica je sedmerostih.
NIKAD VIŠE
Ova ljubavna pjesma je vrlo kratka, ali iznimno osjećajna i simbolična. Sastoji se od dvije pjesničke slike. Prva pjesnička slika ima motiv: rujni cvjetovi. Epitet je “rujni cvjetovi”. U ovoj nam pjesničkoj slici govori o prekidu sa svojom djevojkom – “Uvenuše rujni cvjetovi tvoje i moje ljubavi.” U drugoj pjesničkoj slici nam govori o svojoj žalosti zbog tog prekida “Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.” Spretno se koristi inverzijom da bi dočarao atmosferu i ritam. Stih je slobodan.
Post je objavljen 22.10.2010. u 18:20 sati.