
Pogledom ispraća
rijetkog prolaznika,
mala silueta
iz trošne kućice,
jedino društvo
u njenoj samoći,
drvena izba
i složene cjepanice.
Negdje u blizini
čuje se pseto,
i struganje lanca
o praznu zdjelicu,
cviljenje pa lavež
ili pozdravljanje,
slučajnog prolaznika
niz pustu ulicu.
Iza mutnog
prozorskoga okna,
pognuta silueta
nikud se ne miče,
okovana
u svojoj samoći,
a pasji lanac
stružeć zapitkuje,
ima li nade
da će itko doći.
Post je objavljen 22.10.2010. u 14:42 sati.