Marketing
Čudesna stvar #62 - Ljudi s kojima si odrastao
Ljudi s kojima si odrastao
Jedno od najranijih sjećanja koje imam jest provlačenje kroz ormar u sobi moje prijateljice Ivane. Imamo 7 ili 8 godina, naša braća 3 ili 4, naši roditelji su prijatelji i čujemo ih kako se glasno smiju u sobi ispod nas, kako viču i nazdravljaju i dovikuju se. Jedno od najranijih sjećanja koje imam jest dolazak mog tek rođenog brata kući i mutno se, kao kroz vatu, sjećam stričeka Žarka, Ivaninog tate. Kasnija govorna povijest nadopunila je rupe pa tako znam da je striček Žarko vozio mamu u bolnicu jer je tata bio negdje ili je mene skupljao... sjećam se, uglavnom, da su ti ljudi, prijatelji mojih roditelja, bili neizostavan dio mojeg djetinjstva, mojeg života.
Često mi se dogodi da jednostavno odšetam iz tuđih života. Odem i zaboravim se vratiti. Izgubim kontakt. Možda je krivo moje duboko uvjerenje da sve stvari imaju početak i kraj, ali želim reći da nije ništa čudno za mene da izgubim kontakt s ljudima s kojima sam nekoć bila bliska. A ljudi su povijest, ljudi su veza između osobe koja si nekoć bio i osobe koja si sada. Ljudi koji te odluče prihvatiti promijenjenog.
Nedavno se Ivana vratila u moj život. Jednostavno smo nastavile pričati tamo gdje smo zadnji puta stale. Postala je divna mlada žena, nisam sigurna koliko ona to vidi. Postala je lijepa, topla, talentirana. Postala je netko čije društvo želim neovisno o roditeljima koji se druže u sobi u prizemlju, glasni i veseli. Postala je i više od podsjetnika na neko prošlo vrijeme. Napravila sam puni krug: od djetinjstva sam zaokružila do odrasle sebe i ispalo je da putem nazad mogu sakupiti neke stare, nikad prekinute, samo prašnjave veze.
Post je objavljen 22.10.2010. u 06:42 sati.