Danas je stari stolni nogomet završio u smeću. Kakvom su ga novom igračkom zamijenili u susjedstvu? Novom bebom ili plazmom većom od stolnog ili je posrijedi samo inventura, ona životna kad se i mijenja ili baca i ruši ili zida? Ajmo mijenjat sve kad se srce i narav ne može. Otkad su i kladionice crkve ne trebaju nam oltari i košarice za milodare.
Danas je godina dana da mi je zabranjeno parkirati biciklu u firmi, ispred ili oko nje. Ko je tu kome narušio ugled? Tko bi se ugledao na mene - ne zagađujem, ne zauzimam prostor, nogostupe, mjesta za invalide. Kako bi nas takvih bilo sve više pa da tražimo parking za bicikle i depozit za ključeve i štikle.
Danas su se posvađale dvije kolegice uvijek nerazdvojne, privržene i skladne. Jedna je nešto prerasla a druga joj je još htijela uzde držat jer je ostala bez svih podanika, bez tipa, bez nagrade za naj "nečeg" i bez vjere u ljude ali našla je sebe na misama četvrtkom i svake nedjelje.
Danas je poznanik ptsp-iovac kuhao prascima - mačkama paštu. Malo je bazdio na gumiplastiku jer je s potkrovlja izvukao svoju prijateljicu. Napuhao ju je uz zvukove Atomskog skloništa. Ne valjda uz onu..."jer za ljuuuu u bav treba imat d u u šu". Hanuma mu je radila dokasna ( tako kaže) i on ne provjerava pa ona podivlja tek tada.
Danas smo u trenucima dokolice ja i moja srodnica brojale osvojene trofeje definiranih mišića i muških kajiševa a svima onima koji zabadaju nos poručile smo: Kupite si život ili upoznajte Ekija. Uživat po Ekiju jedini je način - nema drugoga jer postoji samo sadašnji trenutak pa je i najbolji sex samo onaj trenutni sadašnji svagdašnji pa uzalud nam prošle brojati i očajavajuće poruke slati na koje dobijemo odgovor kratki ili nikakvi.
Danas sam skratila dvogodišnje odugovlačenje. Trenirala sam tolike lažnjake u pogledima ali bolje da bez driblanja pucam. Pogađala sam mu imena, odvojila tri i napisala ih na papirić. Sva su bila sa D kad je tako mmmm Dobar! Umorila sam se od nagovaranja srodnice da joj kupim ružu ili nađem drugu škužu pa sam prišla konačno, pružila ruku: " Toliko se dnevno vidimo i pozdravljamo da ti ne znam ime?" : bez ikakve dvogodišnje težine izlanem nasmiješena. Izgovorio je baš ono na papiriću srednje sa D i spremao cvijeće, zamirisao mi je na hašiš i krizanteme, odgodio nam kavu jer je morao kući voziti mamu.
Danas će mnogi misliti na sutra, sutra će nam netko opet nudit bolji kraj, sutra će se malo tko nadati novom početku, danas je sve ovo već pisano iza mene, a sutra nitko vidio nije jedino što znam je danas ću još više voljeti
jer ne znam hoću li se sutra probuditi...a jednoga dana ću u ljubavi i umrijeti.
Post je objavljen 21.10.2010. u 21:33 sati.