Marketing
U vrtu novog doma
Ponovno smo blizu. Stabla i ja. Na tek nekoliko koraka udaljenosti od mojeg radnog stola.
Dream come true. Dobro, dio sna. U drugom dijelu su više temperature zraka i more u blizini. Sad treba spojiti onaj prijašnji (more, sunce i toplina) s ovime… Or not…
Kako god, divno je ujutro otvoriti vrata i ugledati sve to živo, zeleno, bujno, radosno. Odmah, tu, na pragu, ne devet katova ispod i još nekoliko kilometara dalje, već odmah. Sad. Ovdje. Ne u lončanici na lođi ili u sobi ili u trgovini već u širini vrta, slobodno u širinama i visinama, mirisno bilje, razigrane ptice, pričljive kore vremešnih stabala.
Privremeno i posuđeno kao i sve na ovome planetu, ali i to je dovoljno jer ionako se samo sadašnji trenutak mjeri. Ovdje i sada, stabla kruške, jabuke (čak i smokve!), loza koju ptice obožavaju… Mnoštvo mirisnog zelenja, prostirka ispod stabala; metvica, kadulja, ružmarin, lavanda… A opet sve tako blizu, korakom blizu mnogim dragim prizorima, dragim ljudima i uživanju u njihovim vizijama i jedinstvenim oblikovanjima stvarnosti.
Paradise in transition. Regained.
Kao da je donedavni stambeni prostor prožet i okružen betonom bio tek noćna mora i napokon sam se uspjela provući kroz onaj uski dio na lođi kroz koji se vidio komadićak neba i… probuditi se. A buđenje je bilo zeleno uz crvenkasto-žute bljeskove: jesen u gradu koji najviše od svih osjećam kao grad-dom iako ih ima nekoliko takvih, a jedino što ih povezuje su njihovi divni parkovi i stamena stabla. Spajatelji i odvajatelji. Prilagodba prema potrebi trenutka.
Jutros zabilježene crtice iz kućnog vrta:
Neumorna jagoda „mjesečarka“ u stvaralačkom zanosu:
Ovaj plod je poseban jer je jedini ovogodišnji urod jednog od najmlađih stabala u vrtu:
Još nekoliko vrtnih prizora prilijepljeno je i na drugom blogu kao podsjetnik na ove dane radosti.
Post je objavljen 21.10.2010. u 15:31 sati.