Čitala sam nedavno jednu knjigu o muško-ženskim odnosima. Osobno fakat ne volim takve knjige jer mrzim generaliziranja bilo kakve vrste, al ovu su mi posebno preporučili. Uglavnom, u knjizi autor, muškarac, uvodi žene u tajne muškog uma i različitost u načinima funkcioniranja žena i muškaraca. Isprva, knjiga me zainteresirala jer govori o načinima na koje muškarci pokazuju ljubav, potrebe koje moraju zadovoljiti i slično, i sve mi se to činilo vrlo logično i prepoznatljivo i iz vlastitog iskustva.
No kako je knjiga odmicala, autor počinje dijeliti savjete ženama na koji način trebaju postaviti pravila igre ako žele zadržati muškarca za nešto ozbiljnije, a posebnu pozornost stavlja na pravilo o seksu. Naime, u knjizi tvrdi: Od trenutka upoznavanja/prvog dejta pa do seksa, trebalo bi proći razdoblje od minimalno 3 mjeseca! Zašto? Pa eto zato jer vas vaš muškarac neće dovoljno cijeniti ako mu date pipice u razdoblju koje je kraće od toga...
Ili drugim riječima, 3 mjeseca je minimum da vas stigne upoznati i počet shvaćati ozbiljno, i tek onda za to smije biti nagrađen. Nagrađen?!
Ne znam, možda sam ja luda, ali i ja želim biti "nagrađena", tj. imati seks s nekim u koga se zacopam. I ja imam seksualni apetit, kao i većina žena, seks meni nije nešto što ja nerado radim i što netko treba "zaraditi" upornim dejtanjem i skakanjem oko mene kroz period od minimalno 3 mjeseca. Da se razumijemo, nisam zagovornik seksa već prvu večer, ali zar se samo meni period od 3 mjeseca čini malo pretjeranim...? Mislim, općenito postavljanje rokova za bilo šta?
Autor spomenute knjige kaže da u muškoj glavi pogled na lijepu ženu ima samo jedno značenje - seks. I sve više od toga je rezultat upornog odbijanja njegovog nastojanja da do istog dođe. Zar je to stvarno tako jednoobrazno i plastično? Nekako mi je teško shvatiti da se dvije osobe neće kliknuti zato što su se prepoznale, zato što su jedna drugoj zanimljive, već da je ljubavna priča rezultat isključivo ljubavnih igrica i ovakvih promišljenih poteza.
Jedan moj muški poznanik je jednom rekao: "Ako me cura želi za nešto duže od seksa, neka smatra to kao jahanje konja. Ideš laganim kasom, a kad ja hoću malo brže, povuci uzde. Ne daj mi. Pusti me da čekam i dobit ćeš me." Koliko god mi on kao osoba bio apsurdan, na te njegove riječi sam se baš zgrozila. Općenito na suzdržavanje od života i strasti. Mislim, halo, odrasli smo ljudi s izgrađenim karakterima, ako si me privukao i oborio s nogu znači da vidim u tebi nešto više od spolnog organa, zašto bi se to nakon seksa promijenilo? Osim ako nije katastrofalno loš seks :), ali načelno, seks bi trebao još više zbližiti ljude, a ne obrnuto.
Osobno smatram da ako postoji dovoljna razina privlačnosti, simpatije i da tako kažem "klika" između dvoje ljudi, nebitno je da li završe u krevetu već prvu večer ili nakon 3 mjeseca, njihova prespektiva za budući život bi trebala biti jednaka. Ili se varam? Ili je stvarno istina da muškarci doživljavaju ozbiljno samo one žene koje im nedaju...?
Razmišljajući o ovome, pitam se da li je ovakva muška percepcija posljedica patrijarhalnog društva ili nekakvih moralno-vjerskih predrasuda koji još uvijek pod pojmom prave poštene žene smatraju djevicu? Jer ja neću smatrati frajera manje vrijednim (da ne kažem muškom droljom, ženskarošom ili sl.) ako želi seks sa mnom, već ću smatrati to dokazom da sam mu privlačna - i čak kao svojevrsnim komplimentom.
I da, znam već odavno da frajeri prvenstveno žele doć do seksa, a onda eventualno bilo što drugo, al svejedno me ta činjenica pomalo rastužuje... Jer meni je seks nešto super i zabavno i ne želim biti smatrana "lakom curom" ili imati neki sličan šovinistički nadimak ako s osobom koja me obori s nogu (a što nije baš često) poželim odmah nešto više od držanja za ruku u nekim postavljenim vremenskim rokovima. Zar stvarno moram glumit djevicu da bi zadržala interes i stekla poštovanje?
Da li ćemo ikad postati liberalniji po ovom pitanju?
Post je objavljen 25.10.2010. u 15:48 sati.