August Šenoa
PROSJAK LUKA
BILJEŠKA O PISCU :
August Šenoa roðen je 1838. godine. On je
utemeljitelj hrvatske umjetnièke proze. Jedan od
najblistavijih umova druge polovice 19. st.
umjetnièkim i društvenim rodom obilježio je svoje
vrijeme i utemeljio modernu hrvatsku
književnost. Ulazeæi s jednakom stvaralaèkom
znatiželjom u prosjaèku kolibu, Šenoa u djelu «Prosjak
Luka» svojim neobiènim darom zapažanja i vještim perom
oslikava društvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.
godine.
DNEVNIK ÈITANJA :
16-50 str.
-selo Jelenje u Zagrebu
-u gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi
prijatelji piju
-dogovor za posao
-opis bijednog Lukinog života
-Luka prosi
-Luka i Mato razgovaraju
-Mato umire
-Luka kao prosjak vrlo bogat
-nitko za to nije znao
Luka želi Maru za ženu
Dogovor s Mikicom
50-198. str
-Mara i Andro se prvi put sastaju
-razgovor
-problemi sa šljivom
-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru
za nevjestu
-Andro razgovara s ocem
-Andro i Mikica razgovaraju
-Mikica i Ciganin
-Martin treba novac
-izabiranje nove vlasti
-Martin se prisjeæa pokojne žene
-Andro spašava oca
-požar kod Martina
-Mato moli za oprost
-Luka prosi Maru
-Mikica smišlja plan
-Luka odlazi iz Jelenja
-Luka se baca u Savu
LIKOVI I KARAKTERISTIKE LIKOVA KROZ POSTUPKE
LUKA je bio siromašan èovjek . Rodio se kao zagrebaèko
dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime
Nepoznania. Od roðenja pa do svoje smrti živio je kao
siroèe. Jedino je imao jednu ženu , koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. Èesto ga je tukla i
rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u
petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve
rijeèi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na
njega. Bio je živ èovjek. Rekao je Mikici da æe mu dati
100 forinti ako mu naðe zenu i to ne bilo koju nego
Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola
godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom
izmeðu Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih æe se
dvoje rastati. Meðutim, to nije uèinio. Luka je, po
mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se èudili kad
je on otišao na sud, jer obièno šalje pisara. Uvijek se
klonio varoške kuæe. Za njega su govorili da je bogat
seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je
ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer
nije zelio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio
pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali
"nehumano". Njima je bilo važno je li èovjek bogat ili
siromašan. Sreæa ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na
kraju je poginuo bacivši se u Savu.
MARA LONEARIA je bila bosonoga djevojka zasukanih
rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije
znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna
djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala
je mlijeko i povræe u gradu. Bila je olièenje ljepote i
dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, èekala je
svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je
bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato
pomirili. Tada se vjenèala i rodila sina.
MATO je bio prosjak kojeg je Luka gledao kao oca
kojeg nikad nije imao. Nije želio zivot s
ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u
koju se jedva uðe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a
Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Meðimurju, Slavoniji,
Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani,
a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio
i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno
umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao
je samo malu kolibicu, komadiæ zemlje i kravicu. Žena mu
je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo
je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao
je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no
to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su
se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.
MENI NAJRAŽI ODLOMAK nalazi se na 145. str , a
opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovia i
obitelji Lonearia. Sviða mi se zato jer se u ovoj knjizi
izmeðu toliko tuge našla i radost.
SUD O DJELU : Ovo djelo mi se sviða i ne sviða. Sviða
mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga
vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo
prošlost i sviða mi se jer jako zanimljivo. Ne sviða mi
se zato jer ima više tuge nego radosti, završava
tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.
Post je objavljen 19.10.2010. u 21:31 sati.