Kjell A Nordstrőm – Jonas Ridderstrale: “Funky Business zauvijek”
“Nakon pada komunizma, uspona i pada dot-komunizma, a ponekad i nasilna propitivanja kapitalizma, dominantni izam koji je preživio jest individualizam.” (Kjell A Nordstrom – Jonas Ridderstrale: “Funky Business zauvijek”)
(dobro sam se naznojila dok sam naslovila ovaj post) Podnaslovljena kao “Kako uživati kapitalizam” ova je knjiga prije ravno deset godina podigla silnu prašinu u poslovnom svijetu predstavivši nešto novo, nešto divlje – nov način sagledavanja na makroekonomske procese i načine na koji ti procesi utječu na utjecaj multinacionalnih kompanija, njihov rast i razvoj njihovih potencijala.
Laički rečeno – Nordstrom i Ridderstrale su već prije 10 godina znali da će Google i Facebook biti novi najpropulzivniji poslovni pothvati (vidjeli su to na kompanijama poput GE i Amazona), znali su da će kompanije težište staviti na individualizam, na cjeloživotno učenje i na funk svake pojedine ličnosti. Naime, prije su kompanije svojim proizvodima oblikovale ukuse potrošača. Danas imamo toliko mogućnosti da smo mi potrošači carevi – i mi oblikujemo kreativne umove koji proizvode artikle točno po našoj mjeri.
Danas, deset godina poslije, ovi ćelavi Šveđani napadaju ponovno: nakon knjige “Karaoke kapitalizam” vraćaju se provjeravanju što su u svojoj prijašnjoj knjizi “Funky Business: kapital pleše samo s darovitima” točno predvidjeli, a koja njihova prognoza je ispala vrijedna dopune. Tako je nastala knjiga “Funky Business zauvijek”. No ipak, to su bolje rekli sami autori u predgovoru hrvatskom izdanju (inače, knjigu je objavila naša izdavačka kuća Differo kojoj je misija promicanje novog načina poslovanja, čak do te mjere da im možete predložiti naslov i autora kojeg želite čitati u njihovoj nakladi i na taj način osvojiti vrijedne nagrade – uostalom, provjerite OVDJE).
“Drugo, Funky Business sasvim sigurno nije trebao biti praktični priručnik. Analizirali smo čitavo obilje trendova i događanja. Spojili smo teorijske podatke s onima o ludim, uvrnutim događanjima na čudnovatim i zabavnim mjestima. Mnoge smo zapisali na memo-listiće kojima smo ukrasili sobu. To je unijelo nespokoj u našu švedsku predanost razumnom minimalizmu. Željeli smo razjasniti ono što vidimo. I upravo je to bio plan knjige. Funky Business je razjašnjavao svijet koji smo vidjeli. Ta knjiga ne govori što učiniti sutra. I zašto bi? Kako bi to i mogla? Umjesto toga, Funky Business potiče ljude da počnu bilježiti ono što vide i osjećaju u svojim osobnim i profesionalnim životima. Sam se osvjedočiti i vjerovati u nešto temelj su svake akcije. Ništa nije tako funky-praktično kao što je to neka velika ideja.”
Nordstrom i Ridderstrale tvrde kako je danas glavni pokretač promjena (u ovom svijetu demokratskog kolanja, čak preobilja informacija) – tehnologija.
“Tehnologija, više nego ikada prije, otvara tržišta i stvari u smjeru postizanja potpune transparentnosti i snažnije globalizacije. Kako ulazne barijere padaju, prekapacitiranost tržišta postaje pravilo. Istodobno, troškovi potrage za najboljom cijenom rapidno opadaju, a i internet osigurava platformu koja omogućuje kupcima iskorištavanje kolektivne pregovaračke moći. U stvari, moć se prenosi s onih koji prodaju na one koji kupuju. Zaboravite na kraljeve i kraljice. Novi kupac zahtjevan je diktator. Glupi, ponizni, odani kupac stvar je prošlosti. Sloboda caruje. Deregulirali smo život i poslovni život. Dobro došli u svijet kojim vladaju tržišta i čovjek!”
U tome se sastoji posljednja ekonomska revolucija. Kao kupac, mi smo glavni. Kao proizvođač/prodavač – jao si ga nama, jer teško je zadovoljiti ovako zahtjevnog kupca. No ono što predlažu autori Funky Businessa je sljedeće: vi ste kupac. Napravite proizvod kakav biste željeli koristiti (ovo je totalno loosely based na njihovoj teoriji, zapravo se temelji na nečemu o čemu sam razmišljala dok sam čitala ovu knjigu. Kad bih ja pokretala posao…). Vi kao individua, sasvim različiti od sviju drugih, sigurno imate nešto novo i drugačije što biste mogli ponuditi svijetu. Moguće je da se radi o proizvodu koji i jest potreban samo vama kao individui, sasvim različitoj od svih drugih, ali je moguće i da imate skupinu istomišljenika koji će također vidjeti korisne strane tog proizvoda. Ono što želim reći jest – svaka roba ima svog kupca. Nekad su taj kupac žene, nekad samci, nekad urbani profesionalci, a nekad fetišisti na ženska stopala (tako časopis Legshow ima globalnu nakladu kojoj ne bi povjerovala većina hrvatskih mainstream časopisa).
Ono što sam vam ja oduvijek govorila pokazalo se istinitim u današnjem poslovnom svijetu: pobijedit će fanatici znanja. Ljudi koji ne uče zbog ocjena, prestiža, diplome ili da otaljigaju roditelje s vrata, već ljudi koji doista uče jer žele znati (više). Pobijedit će svi Bill Gatesi ovog svijeta, pobijedit će geekovi i štreberi. Stjecanje znanja nije više rezervirano samo za određeni period života niti je vezano isključivo za školske klupe. Uči se svakoga dana u životu (neke multinacionalne kompanije imaju propisano godišnje vrijeme koje zaposlenik mora provesti obrazujući se), i to odlascima na putovanja, na izlaske, čitanjem knjiga (sic!), gledanjem filmova ili druženjem s ljudima. To zapamtite: svaki trenutak u vašem životu je potencijalno iskoristiv.
No evo još jednog momenta po kojem se nova ekonomija razlikuje od stare:
“U divljoj tržišnoj ekonomiji koja je sada na snazi sve se teže razlikovati od drugih. Razmislite li o tome, shvatit ćete da se većina onoga čime se bavi vaš posao može kupiti od nekoga drugog pregledavajući telefonski imenik ili tražilice na Internetu. Ako ste došli na jedinstvenu ideju, vaši će je konkurenti ukrasti za dva ili tri tjedna. S obzirom na to da tri milijarde ljudi na Zemlji nastoje izgraditi život i društvo slično našima, pritisak konkurentnosti polako dosiže vrelište. A stvari će se i dalje nastaviti krčkati.
Postoji samo jedan izlaz. On može i zavarati s obzirom na to koliko je jednostavan – radite nešto drugo; radite nešto što još nitko nije vidio. Osmišljavajte nove stvari kako biste mogli, barem na trenutak, biti jedinstveni i jedinstveno konkurentni.”
I to na nove načine, kažu Nordstrom i Ridderstrale (ja kažem da ta različitost uvijek izvire iz ličnosti – stoga ono što je različito u vama svakako njegujte: upravo bi vas taj dio vaše ličnosti mogao obogatiti).
Evo još jednog dokaza iz knjige koji kaže kako se tvrtke danas sve više baziraju (nažalost, ne i kod nas) na snazi ljudskih resursa koji im stoje na raspolaganju:
“Intelektualna snaga dominira modernim korporacijama. Nalazi se u njihovoj biti. Sve se više natječamo na području sposobnosti. Sve se tvrtke, htjele to one ili ne, mijenjaju iz proizvodnih organizacija s vrlo malo pratećih usluga u uslužna poduzeća s vrlo malo proizvodnje. Danas se tvrtke temelje, ili bi se trebale temeljiti, na snazi mozga.”
Zašto? Zato što mi zapravo ne kupujemo uporabni predmet, ne kupujemo proizvod već kupujemo ideju. Evo zgodnog primjera:
“Vrijednost neopipljivih stvari utječe na svaki posao i na svaki aspekt našeg društva i osobnog života. Uzmite, na primjer, ljudsko biće i rastavite ga do najsitnijih komponenti – atoma. Donesite te atome na tržište dobara u Chicagu i pokušajte to prodati. Uz malo sreće za to ćete dobiti dva dolara. Umjesto toga, ponovno sastavite tu osobu i nazovite je Oprah. Nakon toga za nju bez problema možete tražiti plaću od puno milijuna dolara na godinu.
Uzmite malo vode, dodajte šećera, dobro zapržite i ulijte u neku posudu. Cijena takve smjese manja je od 25 centi. Napišite na posudi Coca-Cola i bez problema možete prodati stvar za puni dolar. Uzmite kartonsku kutiju, papirnatu knjižicu i CD-medij. To sve zajedno stoji 5 dolara. Napišite na to MS Office i možete tražiti 200 dolara.”
Isto tako, zgodno je vidjeti što Šveđani (i ostatak svijeta) misle o nama Balkancima i našem ekonomskom potencijalu:
“Br.1 – za neke je tvrtke istočna Europa u golemom neredu – nema infrastrukture, vlada organizirani kriminal, ljudi su drukčijeg mentaliteta itd. Br. 2 – za ostale je tvrtke istočna Europa golemo izlazno tržište – Mercedes prodaje mnogo luksuznih automobila u Moskvi. Br. 3 – ove zemlje čine golemo ulazno tržište – u tim su zemljama mozgovi na konstantnoj rasprodaji, a najviše ima specijalista koji su radili u vojnoj i obrambenoj industriji. Br.4 – malo je zemalja postalo fantastičan turistički raj. Treba napomenuti da neke ruske tvrtke više ne unajmljuju ljude sa Zapada jer tvrde da Zapadnjaci nisu dovoljno kapitalistički nastrojeni. Tvrde da ležerni građani sa Zapada nisu pripremni raditi dugo i naporno te prema potrebi zaobilaziti pravila. Istočni Europljani su i dalje gladni.”
No ovo nam ide u prilog – možemo samo prema gore, jedino bismo trebali usvojiti drugačije navike.
“Očito je da sve regije ne rastu istom brzinom. Prema ekonomskim stručnjacima iz Svjetske banke ljudi u brzorastućim ekonomijama jednostavno više rade, više uče i više štede. Ekonomski uspjeh i napredak veže se uz jednostavne stvari: rad, učenje i štednju.”
Znači, nade ima. Samo treba stegnuti remen i krenuti u veseliju budućnost!