Dobro vam jutro i dobrodošli u jubilarni 200. post. Nestrpljivi slušaći ovog bloga neka gornji spot odvrte na 01:30. Tko bi rekao da vrijeme tako brzo prolazi, ali iza nas je već (skoro) tri godine druženja na ovom blogu. Ovime ne najavljujem nikakav rastanak, promjena se već dogodila, fizički sam otišao, no duhovno još uvijek lutam Medvedničkim šumama. "Čujem vrati se, čujem ostani, čujem vrati se,..."
Tako pevaju deca u beogradskom vrtiću (obdaništu?), dok su istovremeno moja djeca u zagrebačkom vrtiću nerijetko pjevala pjesme koje se u mom domu nikada nisu puštale/slušale. Kuruza zbog koje sam se pitao gdje živim, tko nam truje djecu, kuda ide Hrvatska. "Daleko, daleko" je sada to smeće iza nas, iako se i u školama provuće pokoje ... smeće.
"... oprosti mi."
Jučer navečer odradio kratki 5 km trening. Bilo je teško izaći. Bilo je hladno prije trčanja, bilo je hladno nakon trčanja, bilo je sve osim zabavno. Prevladala je svijesnost da treba iskoristiti dan bez padalina i držati se u treningu pred ovaj zadnji veliki izazov ove godine (mislim na Ljubljanski maraton).
Motivacijska kriza traje. Na pitanja koja dolaze, odgovaram: "Još malo, pa će doći vrijeme odmora." Povremeno gledam druge aktivnosti koje bi me mogle zaokupiti tijekom hladnih zimskih mjeseci.
"Pogledaj me, o pogledaj me, očima deteta."
Post je objavljen 19.10.2010. u 05:07 sati.