...bio je utorak,sunčan dan,nad gradom su visile slike ružne,htjeo si vinom da utješiš dušu,zato su prve ljubavi tužne...osjetio si tada nešto toplo,pomislio si to je ono što ti treba jedan kaputić žute boje i jedan komad plavog neba...rekli su ti da sam osmašica,uredan život,knjige,a ne šminka i rekli su ti "ma pusti je ortak" nije za tebe uobražena klinka...tog si me dana pratio do kuće a ja sam ti pričala školske probleme,pošao si da me poljubiš ali su te spriječile moje knjige...pomislio si da nemam pojma,shvatio si da neće biti lako,ali mali moj nisam ja budala i počnem to da dokazujem polako...a druga strane bajke o nama,piše o ljubavi velikoj do neba u rana jutra i hladne noći,znala sam mali šta ti treba...htjela sam da te ljubim dugo,htjela sam s tobom ispod duge i imala sam 15 godina i zelene oči prepune tuge...znam sve je bilo tako ljepo,sa mnom su dani što život znače crvenu traku u smeđoj kosi,a tužan pogled voljeo si sve jače...još jedan utorak u mjesecu mlad što umornim zrakom luta gdje li sam sada,dali te volim,pitao si bezbroj puta čekao si me ispred kuće uz vjetar i prve pahulje išao ulicom desno do parka do te proklete osnovne škole teško sam šutjela i gledala u prazno nisu pomagale fraze...nikakve ko zna možda sam bila tužna jer takve su sve školarke ne znam zašto si me primjetio jer nisam bila posebno lijepa ni ime moje nisi volio al šta ćeš,kažu:LJUBAV JE SLIJEPA...nisam se bojala ni vjetra ni mraka voljea sam s tobom šetnje duge,nikad ti nisam rekla "VOLIM TE" jer sam se beskrajno plašila tuge...sanjala sam budućnost u ameriku to mi je kažem životni san a ti ko pravi balkanac zaboravio moj 16. rođendan sad šutim i gledam u prazno kad me pitaš zašto sam tužna ponosno ti kažem:DALI SE ZNAMO?
Post je objavljen 18.10.2010. u 22:25 sati.