Apokalipsa
Ni pogledom mi više ne želiš reći
Koliko ljubavi gajiš; jesam li prvi drugi il' treći
Mlake usne istim žarom ljubim
Draga ostani uz mene svečanih večeri
Popij kalež moje krvi
I ne zaboravi naš; vječni savez
Ne zovi me imenom već mukom i kletvom
Jer kad snovi izblijede i ponor ti se smije
No jedno ćeš znati i kad jahači stignu
Moje suze obrisati neće što svijeta nema
Već što vječnu ljubav moju
Prekrila je sjena
Dolazak
U zraku sobe nepodnošljiva tišina
ujedninjena svjetla a stvara se tmina
Kuckaju kazaljke ali sata nema
priroda radi svoje; starost se sprema
Sprema se, dolazi polako – to laž nije
dolazi i to svima prije ili kasnije
Dani prolaze kao laži; u sebi
život ostavljam tebi tempus temporis
Era demokracije ne ostavlja ništa
samo sliku tvoga nekadašnjeg dvorišta
Nije važno da li je ovo kritika
krivo je vrijeme ili politika
Želja
Kano i lijepom danu
Nasmiješiše se srce moje
U daru s neba
Kad ga uzmeš u svoje
Tvoja ljubav mi treba
Dar si mi s neba
U odsutnosti tvoje
Šarenilo je sivo
U odsutnosti tvoje živim
Mrtav život
Cijelim srcem te volim
I gajim jednu želju
Da zauvijek dušo
Dijelimo postelju
Post je objavljen 18.10.2010. u 22:19 sati.