Marketing
Bljuzgavo milinje i filmski klasici
Učiteljičin miljenik
Cijela je ova nedjelja bila bljuzgava i kišna, nije se moglo nosom van kuće, pljuštala je ove nedjelje čak i krupa, a opet… a opet kvaka je u tome što kišu volim, volim na možda različit način od vedrog sunčanog dana, ali volim od dna peta do vrha tjemena - i volim na svoj način. Ponekad bih, čini mi se, najsretnija bila da skačem po lokvama i šljapkam, štrapam i prskam kao malo prase, kao Gene Kelly na Singing In The Rain… tko zna, možda sam rođena kad je kišilo, ali kišu volim.
Ne smeta mi čak ni kad pljušti, daždi, sastavlja nebo sa zemljom, ništa to meni ne smeta, jer kišu volim promatrati i slušati, mirisati i opipati, u njoj znam guštati. Volim i kad sipi, a volim i kad tuče, sijeva, grmi i puca – ničeg se ne bojim, dapače, u tome uživam. Na tutnjavu se priljepim uz staklo i gledam nebo kako bijesni, gledam vodopad kapi kako siječe zrak, u stanju sam promatrati dugo, dugo i daleko… nenadmašna predstava prirode u meni izaziva samo radoznalost i ushit, opijenost.
Ograničenje, hm da, možda nas doista taj vodeni nebeski zid fizički ograničava i zatvara u kuću, no u kiši ograničenje ne doživljavam, jer s druge strane ona otvara druge horizonte, daruje trenutke introspekcije, odmora i posvećenosti sebi. Kada kiša kiši - daruje nam naše male osobne oaze samoće, barem ja to tako doživljavam. A najljepše je kada kiši na neradan dan.
Kada kiši na neradan dan, eh, tada možeš biti beg! 
Tada možeš sebi utanačiti satnicu – ljenčarenja. Robu nema smisla prati - ta kako je osušiti, ručak – na ovakav bogomdan dan može i nešto smućkano, ustajati se iz postelje nema potrebe - kiša je, a po kiši gosti ne dolaze, skidati pidžamu – ma koja suvišna gnjavaža. Baš fino, baš gušt. I daljinac pri ruci i kakva knjigica.
Jer neradnim kišnim danima, kao krpa zakrpi, baš fino pašu - stari klasici. Ne znam jeste li to primijetili, tu skladnost kišnih dana sa filmskim klasicima starog Hollywooda? Klasici onu kišnu izoliranost upotpune lijepim osjećajem elegancije. Zgodni muškarci u balonerima i šeširima, dame u Coco Chanel sakoićima, suknjama do koljena, štiklicama i najlonkama na crtu, glomazni automobili i američki sleng, ej. Nema veće radosti u kišnom danu od kakvog dobrog starog klasika na tv-u kojeg smo gledali još kao klinci, a ostao nam je u lijepom sjećanju.
...James Gannon, okorjeli urednik novina, vjeruje da je jedini način učenja iskustvo, iskustvo i iskustvo. Ujedno ima vrlo nisko mišljenje o fakultetskom poimanju novinarstva, tako da nije zadovoljan kada mu pretpostavljeni naređuje da pomogne fakultetskoj profesorici Erici Stone...
Teacher´s Pet 1.dio (tko voli nek´izvoli)
Priča o muško-ženskim odnosima, novinarstvu, što bi i kakvo novinarstvo trebalo biti, upakirana u vrlo simpatičnu, dragu i na trenutke urnebesno duhovitu ljubavnu pričicu. Inteligentan scenarij, pitak i tečan, uman i promišljen, svjež i poučan do dana današnjeg.
Najljepši je dar kada te neki stari film kojeg ste nekoć gledali i voljeli ugodno iznenadi svojom svježinom i aktualnošću, što je ujedno i najveći kompliment njegovim stvaraocima. Najljepši je dar kada s radošću nanovo otkrijete uvijek zreli evergreen kvalitet.
A kad poslije toga uslijedi još i mala razgaljujuća pričica iz Globalnog sijela, o tati hrvatskom prvaku u brzinskom mijenjanju pelena. Bravo tata! Uz demonstraciju naravno, te aktivno sudjelovanje mladog voditelja sa svojim bebaćom. Nježnost i dobrota, milinje, radost i ljepota. Toliko božjeg dara, sve u jednom prekrasno bljuzgavom kišnom danu. Živili!
p.s. ma da, naravno da sam opet odgledala i kultne Ratnike podzemlja, kad onaj s bocama počne zazivati Waaarriooooors... brrrrrrr, jeza, bude se traume cijele jedne generacije
Post je objavljen 18.10.2010. u 22:55 sati.