Marko Marulić
JUDITA
www.sve-lektire.blog.hr
BILJEŠKA O PISCU:
Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola, I sa Dobricom Alberti imao, šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže, da je bio čudan, poslušan I vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524 u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”).
Marulić je učenik padovanskog sveučilišta, pa po tome I talijanskog preporoda, kojemu je u ono doba bila Padova čvrsto utočište. Njegov način pisanja I oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, I upravo zbog toga u to doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima.
Pisao je na hrvatskom I na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su:
Epski spjev: “Istoria svete udovice”
Judita (1521)
Pjesme (1869)
Na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506)
Podatke našao:
U knjizi “Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku” izdavačko poduzeće”MaticaHrvatska ”, Zagreb, 1902.
O JUDITI:
Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro).
Judita je bila napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća I pet sat na dvadeset I dva dni misca aprila u Splitu gradu. ”
Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako, da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga, I to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu I primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistriću, kumu svomu, ” da “ju stumači našim jezikom, neka ju budu razumiti I oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke. ” Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred Marulićem u naš jezik pokušali protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti način kao Marulić, jer u Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva I onima, koji đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga I vječnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem”-Turcima.
Podatke našao:
U knjizi “Povijest hrvatske književnosti Dalmacije I Dubrovnika” izdavačko poduzeče “Matica Hrvatska”, Zagreb, 1902.
PRVO LIBRO
U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriu I Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje I njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu Oloferna da zauzme što više zemalja.
DRUGO LIBRO
U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje I strah tih domaćih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
TRETO LIBRO
U trećem pjevanju Marulić opisuje Olefernesa koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad I sve zdence (tako da bi se Židovi što prije predali). Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Židove da se strpe još pet dana u čekanju božje pomoći.
ČETVRTO LIBRO
U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu I koja zatim iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.
PETO LIBRO
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofernes poziva Juditu na večeru u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofernes zaspao, Judita mu se približi I odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami građani.
ŠESTO LIBRO
U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Opisuje I dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.
Post je objavljen 18.10.2010. u 19:13 sati.