Vjenceslav Novak
Iz velegradskog podzemlja
www.sve-lektire.blog.hr
Bilješka o piscu:
Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u hrvatskoj književnosti koji je svojim djelima počeo slikati probleme
društvenih nepravdi i nevolja.Iako veoma kratak (1859. –1905.), njegov je život književno bio veoma plodan.Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka.Poznatija djela su mu: Pod Nehajem, Dva svijeta, Zapreke, Pred svijetlom i Iz velegradskog podzemlja.
Tema:
Socijalne nepogode siromašnih zagrebačkih građana na početku XX. stoljeća.
Opis pejzaža:
U uvodnom djelu pisac opisuje hladan i tmuran ugođaj zimskog pejzaža kako bi nas uveo i predočio nam sliku siromašnog dijela Zagreba.
“Tiho se spuštaju guste pahuljice snijega.Istom su četiri sata poslije podne, a zimske sjene hvataju se već zemlje i pokrivaju sve jače po trotoaru i nakvašenoj cesti bijele sniježne krpe.Neugodna je ulica svojim blatom i svojom reskom vlagom.”
Opis glavnog lika:
Siromašan Zagrebčanin Mika je prosječan radnik niže klase.Svojom mizernom plaćom jedva je uspijevao nahraniti svoju višečlanu obitelj.Za Miku su postojale samo dvije stvari na ovome svijetu; njegova mala kćer Evica i piće.Evica mu je bila kao hram u koji je svaki put ponovno dolazio po razlog da nastavi svoj jadni život.Piće mu je služilo da zaboravi muke i jade ovdašnjeg postojanja.Možda bi i piće pomoglo da se nakon iscrpljujučeg radnog dana Mika imao kamo vratiti, ali tako ne bijaše.Svake večeri Mika sav izbezumljen i pijan, jedva se dovukao do svog tamnog i vlažnog skrovišta u velegradskom podzemjlu.A niti tamo ne bijaše pošteđen bijede i neimaštine.Naime tu malenu sobicu Mika je bio prisiljen dijeliti sa gotovo njemu nepoznatim ljudima, tj. svojom obiteljiTako svake većeri , umoran i ošamućen od silnog alkohola, Mika se iskaljivao na svojim bližnjima.Nije mario za posljedice.Bio je zaslijepljen crnom magijom pića.Sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu…Na malu Evicu.Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek.Sada više nema razloga da nastavi tragediju što se zvala njegovim životom.Osjećao je gorćinu koja ga je povlaćila sve dublje u ponor.Kajao se, neopisivo se kajao.Osjećao je bol kako mu pritišće prsa neda mu da diše, kao što niti on ne davaše disati Evici.Tek na spomen svoje žene Mika se sjeti da ne postoji mala Evica, već da imade još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
“Sa tužnom uspomenom i osjećajem krivnje teškim korakom ko olovo, krene kući.”
Kritike i dojmovi:
Početkom dvadesetog stoljeća, kad je Vjenceslav Novak napisao ovaj kratki roman, problemi kao što su alkoholizam i razne bolesti bili su svakodnevica života siromašnog čovjeka.Danasa na kraju dvadesetog stoljeća ti problemi postali su dio svačijeg života.Neimaština je ostala problemom siromašnih, dok se alkoholizam savršeno uklopio u suvremeni svijet, jedina je razlika u imenu.Umjesto vina došla je droga a koleru i bjesnoću zamijenila je sida.Razvitak nije donio čudo kojim smo trebali vratiti izgubljenu nevinost i blaženi raj, već nam je otvorio vrata u novi pakao svakidašnje borbe za opstanak.Mnogi, misleći da će uspijeti pobjeći, zapravo uzimanjem droge i drugih opijuma još dublje posrću u ponor bez dna.Krađa, ubojstava i drugi kriminal su posljedica.Oni misle kako čine “pravu stvar” i da tako mora biti, da je to budućnost svijeta.Smatraju se veoma pametnima, no to je samo kratkotrajni osjećaj koji prodaje droga, i još ga skupo prodaje.
Post je objavljen 18.10.2010. u 19:11 sati.