Ne sjećam se točno koliko sam godina imala, ali znam da nisam bila ni velika ni mala, ni mala ni velika, kad sam u knjižnici, sasvim slučajno, podignula knjigu pjesama Miroslava Antića
od tada do danas, često se prisjetim nekih njegovih stihova, pa tako evo i jutros dok sam djecu vozila do vrtića, a poslije sebe na posao prisjetih se OPOMENE
predraga mi pjesma na koju i Vas želim podsjetiti
Opomena
Važno je,
možda, i to da znamo:
čovjek je željan tek ako želi.
I ako sebe cijelog damo,
tek tada i možemo biti cijeli.
Saznaćemo tek ako kažemo
riječi iskrene, istovjetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći ce netko i nas da sretne.
Post je objavljen 19.10.2010. u 06:12 sati.