XXXVIII
Usudih se jednom davno otvoriti oči
Samo jedan treptaj i nisam više sama
Pa tvoje oči mene konačno vide!
Mic po mic moja je nestajala tama
iz srca,sa pleća težak teret mi skide.
Ma nisam sebi mogla vjerovati
da lakoća s tobom može potrajati.
Usudih se još jednom otvoriti oči
Pogledah konačno u tvoju nutrinu
sve meko i toplo samo mene je čekalo
tvoji slatki poljupci odagnali su ljutinu
na svit,na ljubav.Sve ružno je nestalo.
Rasli smo zaštićeni dobrotom tvojom
a u krilu tvom sam mogla biti svojom.
Usudih se otvoriti oči
Sad vidim,sad znam da mi smo cili svemir
uz tebe sam konačno pronašla si mjesto
blagošću svojom ukrotio si svaki moj nemir
U životu skupa,ne spotičemo se često.
Tek ponekad zažmirim,podsjetim se u trenu
na čas kad si me pogledao kao svoju ženu.
Sad gledam
Vidim još uvik onog istog,pravog tebe
bez žaljenja,bez laži koje druge ljude muči
kraj tebe vidim sebe,pravu sebe
koja o bezuvjetnoj ljubavi još uvik uči.
Ne bojin se jer uz tebe ja puno mogu dati
našoj dici najbolji smo i otac i mati.
Post je objavljen 18.10.2010. u 04:48 sati.